U SSSR-u nije bilo plastičnih vrećica do 1987.

Današnjih se dana mnogo raspravlja o ekološkom učinku plastičnih vrećica, koje su odavno postale sveprisutne u našim dućanima. Ali u Sovjetskom Savezu dugo vremena nije bilo plastičnih vrećica, osim ako ste bili među malobrojnima koji su ih uspjeli nabaviti u inozemstvu ili od stranaca u SSSR-u. Čime su se, dakle, koristili u kupci sovjetskim dućanima kako bi prenijeli robu od dućana do doma? Vrlo malo proizvoda bilo je upakirano u staklene boce ili plastiku – npr. kefir i mlijeko. Sir, meso i ribu dobili biste omotanu u sivi papir. Međutim, vrhnje ili jaja nisu imala svoje pakiranje. Stoga ste se za prijenos morali pobrinuti sami. Mnogi ljudi nosili su sa sobom avosku, mrežastu vrećicu, pomoću koje su mogli prenijeti različite artikle. Neki su artikli, međutim, zahtijevali nešto više specijalizirano. Tako je za jaja postojala posebna žičana mreža, dok je za kvas, tradicionalno rusko slaboalkoholno piće, trebalo ponijeti metalnu posudu zvanu bidon. Kako toaletni papir nije uvijek bio dostupan, ljudi bi ga – kada se pojavio – kupovali u većim količinama. Zato su nosili žicu ili uže na koje bi nataknuli role papira i zatim ga svezali preko ramena. Plastične vrećice pojavile su se tek 1987., u vrijeme perestrojke, Gorbačovljevog programa ekonomske reforme. Nove vrećice bitno su olakšale prijenos robe iz dućana, ali danas ih se sve češće smatra problematičnima zbog zagađenja.

Piše: Boris Blažina

Komentari