Svjetsko čudo: Semiramidini viseći vrtovi

Viseći vrtovi spominju se u mnogo antičkih izvora. Riječ je o građevini u obliku četverokatnog zigurata (stepenaste piramide) koji je navodno zauzimao površinu od oko 15.000 kvadratnih metara i bio je visok od 25 do 30 metara. Voda je sustavom poluga i pumpi cijevima dovedena iz rijeke Eufrat i upotrijebljena za napajanje mnogih biljaka koje su rasle na terasama zigurata. Na tom je poslu svakodnevno radilo 100 robova. Platforme terasa bile su izrađene od masivnih kamenih ploča, prekrivenih slojem trske, povrh kojega je poliven asfalt. Zatim je nasipan sloj zemlje, što je omogućilo da biljke pokrivaju gotovo svu raspoloživu površinu građevine. Kao potporanj svakoga svoda služili su snažni bijeli stupovi postavljeni tako da osiguraju prodor dovoljno svjetla u unutrašnjost vrtova.

Podsjetnik na udaljenu domovinu

Obično se Vrtovima pridaje naziv Semiramidini jer su prema legendi sagrađeni za legendarnu asirsku kraljicu Semiramidu, ali je ona živjela stoljećima prije moguće izgradnje. Prema drugoj predaji, sagradio ih je Nabukodonosor II. za svoju suprugu Amitis iz Medije, kako bi je podsjetio na zelena brda i doline njezine domovine, za kojima je čeznula. O tome također ne postoje dokazi, bez obzira na to što su sačuvani mnogi Nabukodonosorovi zapisi.
Viseći vrtovi jedinstveni su među Svjetskim čudima po jednoj osobini – ne postoje nepobitni dokazi o postojanju tako velikih vrtova na području današnjeg Babilona. Štoviše, ne postoji niti jedan sačuvani babilonski izvor u kojem se spominju. Neki smatraju da su se zapravo nalazili u Ninivi, glavnom gradu Asirije jer su Grci često miješali Babilonce s Asircima. Alternativno objašnjenje je da su Viseći vrtovi samo pjesnički naziv za palaču Nabukodonosora II., u čijem se sastavu nalazio raskošni privatni vrt. Od svih Sedam čuda, Viseći vrtovi skrivaju najviše tajni.

Piše: Boris Blažina


Komentari