Božićni sajmovi su danas dio europske kulturne tradicije. Više ne možemo ni zamisliti gradske trgove u prosincu bez božićnih ukrasa, svjetlucavih borova, štandova i primamljivih mirisa. Sve je to u cjelini postalo sinonim Božića. Čini se da se prvi božićni sajmovi pojavljuju na izmaku srednjeg vijeka i njihovo se tradicija vezuje uz Njemačku. Tamo se danas održava oko 3000 sajmova godišnje.
Kako naglašavaju povjesničari božićni sajam nije samo stvar kupnje već i doživljaja, koji je promjenjiv i ovisi o više čimbenika poput političko-gospodarskih okolnosti. Prvim božićnim sajmom smatra se onaj u Dresdenu iz 1434. godine. Ovaj sajam danas bilježi posjetu od oko 2,5 milijuna ljudi godišnje. Prema mišljenju kulturnih povjesničara ovi sajmovi trebaju biti upisani na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine Njemačke. Iz Njemačke su se oni proširili prvo drugim europskim zemljama. Božićni sajmovi su se redovito održavali u blizini crkava. U osnovi gradske vlasti relativno rano donose odredbe kojima propisuju vrijeme i mjesto održavanja sajmova, pa čak i određuju što se na njima smije prodavati.
Robne kuće istiskuju sajmove
Industrijska revolucija je uvelike promijenila način života. Gradsko se stanovništvo povećalo, a istovremeno je došlo do povećanja životnog standarda, barem u dijelu populacije. S ovim promjenama javljaju se i robne kuće u kojima se prodaje roba masovne potrošnje. Kako bi se uklonila konkurencija, imućni vlasnici ovih robnih kuća uspijevaju postupno istisnuti božićne sajmove iz gradskih središta. Sajmovi tako prisilno sele na periferije gdje se zadržavaju i više desetljeća ne bi li se robnim kućama osigurao što veći profit.
Nacistička vlast vraća popularnost ovim sajmovima u 30-im godinama prošlog stoljeća. Tako je veliku popularnost doživio Berlinski sajam koji je zabilježio čak 1,5 milijuna posjetitelja 1934. godine. Nacisti također propisuju što se smije prodavati na sajmovima, a to je samo roba domaće proizvodnje ne bi li se potaknulo njemačko gospodarstvo. No ekonomski uzlet do kojega je došlo, završio je tijekom Drugog svjetskog rata, što je uništilo i sajmove. Nakon rata dolazi do njihova oživljavanja. Sajmovi u njemačkom stilu se s naglom komercijalizacijom šire svijetom. Jedan od poznatijih sajmova u svjetskim okvirima je “Veliki Dickensov božićni sajam” u San Franciscu.
Osim sajmova uz Njemačku se vezuju i druge božićne tradicije poput božićnog drvca i adventskog kalendara. Sam običaj darovanja je tijekom srednjeg vijeka bio više vezan uz blagdan Svetog Nikole nego uz Božić. Ovaj je običaj prebačen na 25. prosinca uz pomoć protestantskog reformatora Martina Luthera u 16. stoljeću. Naime, protestantizam odbacuje štovanje svetaca i smatra ga svetogrđem jer je ljudima, prema njihovom uvjerenju, jedino potreban Isus Krist kao posrednik između Boga i čovjeka. Darovanje na Božić se nakon toga uvriježilo općenito u kršćanstvu.
Uz bok najboljim božićnim sajmovima koji u zadnjim desetljećima doživljavaju svoju pravu renesansu diljem Europe, je i onaj u Zagrebu, koji je više puta do sada proglašen najboljim blagdanskim odredištem u Europi.
Piše: Sonja Kirchhoffer
