Sve što niste znali o japanskoj tetovaži!

U Japanu nećete uči na podosta mjesta ako imate vidljivu tetovažu. Tako možda nećete uči u fitness centre ili kupališta. Ukoliko imate male tetovaže možete ih skriti s flasterima, no ako su u kategoriji onih većih takvo prikrivanje vam neće pomoći. Iako je Japan zemlja koja ima sedam tisuća godina staru povijest tetoviranja, danas je oslikavanje tijela tamo još stigmatizirano.

Izvori o tetoviranju

Prva svjedočanstva o tetovažama datiraju iz japanske prapovijesti odnosno perioda od oko 5000 g. pr. Kr. Iz tog razdoblja koje se naziva Jōmon datiraju glinene figurice s oslikanim glavama i tijelima. Prvi pisani zapisi se javljaju znatno kasnije i poklapaju s krajem  Jōmon razdoblja oko 300. godine pr. Kr., a zabilježeni su u Povijesti kineskih dinastija. Iz ovih izvora je jasno da je tetovaža bila sastavni dio još japanskih prapovijesnih društava. U periodu Kofun koje traje od sredine 3. st. do prve polovice 6. st., u japanskom društvu dolazi do promijene stavova prema tetovaži i počinju se nazirati začetci negativne perspektive. Iz kasnijih zapisa koji se datiraju u 720. godinu jasno je da je odnos prema tetovaži “evoluirao”, ali u negativnom smislu jer ona će uskoro postati način obilježavanja zločinaca. Njima se tetoviralo čelo, kako bi se kriminalci lakše razlikovali od ostalih stanovnika.

Edo razdoblje: zlatno doba tetovaže


Edo razdoblje traje od početka 17. stoljeća do druge polovice 19. stoljeća. U ovom periodu japanska tetovaža doživljava kulminaciju svog razvoja, to je period kada se počinje oslikavati cijelo tijelo. U nekoj literaturi ćete naći podatak da je riječ o tehnici koja se zove irezumi, no ovaj pojam zapravo označava tetovažu koja dominira prije 17. stoljeća . Irezumi je pojedinačna tetovaža, obično rađena crnom bojom. Termin irezumi podrazumijeva nešto kao “umetanje tinte”, što već ukazuje na razliku od druge tehnike koja se razvija u ovom razdoblju. To je u potpunosti umjetnička tehnike koja se naziva Horimono, a izvorno znači “rezbarenje slika”. Sam naziv odgovara ovoj tetovaži koja je uvijek dekorativna i cjelovita. Ona podrazumijeva tetovažu cijelog tijela jer tijelu prilazi kao neoslikanom platnu. Primjerice ako je motiv proljeća na leđima, koja su središnji dio tog platna, onda će glavni motiv biti povezan i s motivima na drugim dijelovima tijela i na taj način će činiti jedinstvenu sliku. Japanska tetovaža ima svoj poseban stil i radi se s posebnim alatom kojega svaki majstor tetovaže radi za sebe. To je bambusova drška sa snopom iglica koje su za dršku pričvršćene svilenim koncem. Tinta se pak bazira na komprimiranom ugljenu. Umjetnik jednom rukom oslikava kožu, a drugom je rasteže. Proces izrade japanske tetovaže je bolan i dugotrajan.

Zabrana tetoviranja

Veći pritisak na tetoviranje tijela počinje s 1868 godinom u novom Meji razdoblju, u kojem car i viši slojevi smatraju tetovaže plodom zapadnog utjecaja Tada počinje jaka kampanja protiv tetoviranja. Tek nakon Drugog svjetskog rata, kada su američke snage okupirale Japan, ukinuta je zabrana tetoviranja. U šezdesetim godinama 20. stoljeća tetovaža se dovodi u vezu s mafijom. Članovi Yakuze počeli su koristiti tetovaže kao pokazatelj hrabrosti i pripadnosti određenom kružoku odnosno bandi.

Tradicionalni motivi

Japansko tetoviranje vezano je tradicionalno uz biljne i životinjske motive. U tetovažama tako prevladavaju tigrovi, zmije, ali i cvjetovi trešnje, božura, krizantema i drugog. Ima među njima i fantastičnih bića poput zmajeva a koji su često isprepleteni s tradicijom poput samuraja i gejši i sličnih elemenata iz prošlosti Japana. Obično se ova Horimono tetovaža tetovira na dijelove tijela koji nisu izloženi pogledima javnosti jer ona u sebi sadržava jaku duhovnu komponentu koja čovjeka dovodi u vezu s božanskim elementom vračajući mu kroz to vjeru u sebe i svoje sposobnosti .

Horimono je dio japanskog identiteta i kao takav u sebi sjedinjuje motive koji su dio kolektivnog sjećanja. Želite li posjetite Japan proguglajte kakav je odnos prema tetovažama u pojedinim mjestima odnosno turistikčim atrakcijama koje želite posjetiti, kako bi izbjegli nepotrebne neugodnosti.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari