Gotovo svima je poznat termin stela koji podrazumijeva najčešće kamenu ploču nadgrobne namjene. Stele mogu biti izrađene i od drugih materijala te imati drugačije namjene osim pogrebne, ali je to znatno rjeđe. Pogrebne stele izazivaju obično jezu jer su vezane uz ispraćaj pokojnika i razne pogrebne rituale. Manje-više gledano odnos prema tematici smrti izaziva najčešće slične osjećaje nelagode u većini kultura i razdoblja.
Zašto pričamo o stelama?
Priča o stelama je vezana uz potres koji je Zagreb pogodio u jutarnjim satima 22. ožujka 2020. te izazvao veliku štetu u središtu grada. Kako je najveći dio gradskih kulturnih institucija smješten u centru tako su one najvećim dijelom doživjele veća ili manja oštećenja. U njemu je stradao i Arheološki muzej i njegove zbirke, a u središtu interesa ovog članka je Egipatska zbirka, i njezina Obiteljska pogrebna stela koja će ovdje biti detaljno predstavljena.
U drevnom Egiptu stele su smještane ispred ili unutar grobnica ili su bile sastavni dio grobnih zidova. One su najčešće bile pravokutnog oblika, kao uostalom i danas, te su se u njihovoj izradi slijedila određena pravila. Svojim su sadržajem, iako se to laiku možda na prvi pogled neće učiniti takvim, vrijedan izvor za proučavanje pogrebnih običaja, ali i brojnih drugih aspekata života u starom Egiptu.
Na egipatskim pogrebnim stelama najčešće nailazimo na likovne prikaze ljudi, bogova i hrane isprepletene s tekstom. Ti se prikazi razlikuju u različitim razdobljima egipatske povijesti i upravo ta raznolikost i promjenjivost svjedoči o stalnoj mijeni kao jedinoj konstantni života.
Što se sve može saznati iz stela?
Kao i danas iz egipatskih stela možemo doznati nešto i o sloju iz kojega je pokojnik potekao. Spomenuta statusna obilježja su najvidljivija u likovnim prikazima odjeće, nakita i frizura. Na današnjim nadgrobnim spomenicima ta su obilježja nešto zahtjevnija za iščitavanje. U osnovi to znači da u određivanju nečijeg društvenog statusa danas podatke prije možemo dobiti iz upotrjebljenog materijala od kojega je izrađen spomenik ili samog ispisanog teksta nego likovnih prikaza koji su u globalu sve rjeđi. U egipatskim stelama likovne podatke upotpunjuju oni tekstualni pri čemu upotreba odgovarajućih titula daje dodatne informacije o pokojniku i njegovom društvenom sloju.
Stele pružaju i niz informacija o religijskom životu, pa tako na njima susrećemo i božanstva prikazana u različitim oblicima, koja se kreću od ljudske do životinjske forme. U osnovi nadgrobni spomenici danas za razliku od egipatskih ne posvećuju puno pozornosti vjerskom aspektu, i najčešće svojom jednostavnom simbolikom daju naslutiti je li pokojnik bio vjernik; ako je, koje je bio vjere ili pak je li bio u skupini nevjernika.
Datacija ‘naše’ stele
Oštećena Obiteljska pogrebna stela prema svojim obilježjima pripada Srednjem kraljevstvu (2055.-1650. g. pr. Kr), i XII. dinastiji. Naime na stelama XII. dinastije od vladavine Senusreta III. (helenistički Sesostrisa III.) uočava se pojednostavljivanje likovnih prikaza, kao i nešto veći naglasak na duhovnosti. Ova konkretna stela ima dvojaka obilježja jer se na njoj miješa pojednostavljeno prikazivanje, vidljivo u standardno jednoličnim gestama i simplificirano prikazanim likovima, s luksuznije danim karakteristikama, primjerice, očitim u žrtvenom stolu na više etaža. Na našoj steli su ujedno vidljivi elementi jake povezanosti pokojnika s njegovom starom obitelji iz koje je potekao.
Na konkretnoj Obiteljskoj pogrebnoj steli su još uvijek vidljivi ostaci crvene i smaragdno zeleno boje. Sama se stela sastoji od dva polja koja su smještena jedan iznad drugog, a svako se sastoji od teksta i slike. U razdoblju XII. dinastije došlo je do proširenja grobnica, a kažu da je mjesto darivanja tada postala kultna niša iz čega su se onda razvila lažna vrata. Ta su vrata ovdje naznačena u vidu lažnih štokova. U prvom polju obiteljske stele imamo uz sliku, i tekst raspoređen u tri reda. U njemu vidimo tri osobe, od kojih je najvažnija figura pokojnika, a uz njega su tu predočeni brat mu i sestra. Pokojnika vidimo kako jednostavno odjeven s perikom srednje dužine sjedi na stolici s naslonjačem ispred bogatog žrtvenog stola. Prema položaju pokojnika, u kojem mu lijeva ruka preklapa lakat desne, a koja je položena u krilo, smatra se da je spreman primiti žrtvene darove.
Jedan raskošan stol
Uz pokojnika je na ovoj steli predočen i žrtveni stol na tri razine. Na prvoj razni su dvije pogače i vrč, pretpostavlja se, s vinom. Na drugoj je, kažu, pečena guska, a na trećoj vaze koje vjerojatno sadržavaju sveta ulja. Vrčevi s vodom ili vinom smatra se da su povezani s ritualima balzamiranja odnosno da su tu kako bi tijelu vratiti izgubljenu tekućinu. Prikaz pogača odnosno kruha povezan je s ondašnjom prehranom, ali se sam likovni prikaz povezuje s duhovnom simbolikom koja u sebi nosi asocijaciju na cikluse rađanja i umiranja, a koji se dovode u vezu sa značenjem pšenice u egipatskoj religiji.
Što možemo zaključiti iz položaja žene na steli?
Desno od pokojnika je njegov brat, a iza brata je sestra. Braća su odjevena na sličan način, a razlika je prisutna ponajprije u dužini perike (brat ima kratku periku). Sestra je poput braće jednostavno odjevena, a ima dugu periku i ogrlicu. Njezin položaj u kojem je ispružila ruke prema naprijed s blago savijenim laktovima i vazom koju pridržava u jednoj od ruku, sugerira osobu koja pokazuje žrtvene darove. Ovakav samostalan prikaz žene pokazuje još jednu novinu koja se javlja u ovom periodu, a to je bolji položaj žene u kojem nije prikazana u podčinjenom položaju muškarcu.
U donjem polju je dana slika s dužim hijeroglifskim tekstom u 9 redova. Na njemu vidimo četiri osobe raspoređene tako da su međusobno, dvije po dvije, okrenute jedna prema drugoj. Prvi par predstavlja roditelje umrlog, a drugi vjerojatno djecu pokojnikove sestre. U tekstu se spominje Oziris (gospodar Abidosa), a važan element u dataciji je način pisanja Ozirisova imena i njegove titule, što ni vi ni mi ne možemo provjeriti jer ne znamo čitati hijeroglife, a zbog čega, oni koji znaju, ovu stelu, smještaju u period XII. dinastije.
Na stelama su uz imena i titule dane i invokacijske formule koje trebaju pokojnicima omogućiti siguran prelazak u zagrobni svijet.
Od starog Egipta do današnjeg Meksika
Najvažniji događaj u Srednjem kraljevstvu je demokratizacija zagrobnog života. To u osnovi znači da zagrobni život postaje dostupan širem krugu ljudi. Povećanje faraonove administracije stvara srednji sloj koji ima mogućnost osiguravanja materijalnih sredstava dostatnih i za život u zagrobnom svijetu. Zahvaljujući ovim promjenama znatno veći broj ljudi si od tog perioda može priuštiti pristojan ukop. Pogrebne stele nekada, kao i danas, pokazuju svojom brojnošću i načinom izrade koliko su financijske mogućnosti usko povezane sa osiguravanjem dostojanstvenog ispraćaja pokojnika. Materijalna datost u suvremenom svijeta dovodi i do krajnosti u sjećanjima na mrtve pa tako danas moćnici poput primjerice pripadnika narko-kartela u Meksiku, ulažu velika sredstva u gradnju posljednjih počivališta koja imaju obilježja luksuzno opremljenih vila za svoje mrtve, a koje su opremljene najnovijom tehnologijom.
Za one koji žele saznati više
Ova je stela u potresu zadobila pukotinu koja su do danas vjerojatno sanirali lijepljenjem, i ona više ne bi trebala biti vidljiva.
Stele su značajan izvor za poznavanje egipatske povijesti koje sa sobom nose i priču o jednoj bitno drugačijoj filozofiji života i smrti od one Zapadne. Za one koji žele znati više o egipatskim stelama neka obavezno prelistaju i odličan diplomski rad Tatjane Kuznicov o ovim stelama, a koji je nama otvorio vrata u jedan novi svijet.
Piše: Sonja Kirchhoffer
