Gotovo da svi znaju za kosi toranj u talijanskoj Pisi. U pitanju je zvonik romaničke katedrale čija je gradnja na Katedralnom trgu u ovom toskanskom gradu započela još u drugoj polovici 12. stoljeća. U to vrijeme Pisa je bila jedan od najbogatijih trgovačkih gradova svijeta. Želite li saznati zanimljivosti iz povijesti ovog sasvim posebnog tornja, pridružite nam se u čitanju.
Višestoljetna gradnja
Gradnja ovoga valjda najpoznatijeg tornja na svijetu trajala je više stoljeća s tim da je bila podijeljena u nekoliko etapa. U prvoj su izgrađena prva tri kata tornja, a gradnja je iznenada prekinuta. Ne zna se da li je stala iz ekonomskih, političkih ili građevinskih razloga. Moguće da je već tada bilo jasno da se toranj naginje prema jugu. Sloj zemlje na kojem je toranj građen je znatno mekši na južnoj strani i ta je nekonzistentnost terena dovela do njegova naginjanja. Inače je ovaj grad sagrađen na močvarnom području zbog čega je i zemljište ovde sastavljenom velikim dijelom od muljevitog pijeska. Druga etapa započela je otprilike stoljeće kasnije, kada su izgrađena preostala tri kata koja su dodana, kažu, po dijagonali, kako bi se doskočilo problemu naginjanja. Zadnja etaža dodana je krajem 14. stoljeća.
Zvona koja su postala opasna
Iako je riječ o zvoniku koji je imao sedam zvona poput broja nota u glazbenoj ljestvici, zvona su u ovom zvoniku dugo šutjela jer je svako zvono teško preko 3500 kilograma pa je njihovo pokretanje predstavljalo priličnu opasnost za toranj i njegovu statiku, a zbog čega su zvona bila jedno vrijeme izvan funkcije.
Mussolini se crvenio zbog ovog tornja
Zanimljivo je da je Mussolini silno želio ispraviti ovu sramotu za sve Talijane zbog čega je tražio njegovo poravnavanje još 1934. godine. U tu su svrhu iskopane brojne rupe u temeljima tornja, u koje je izliven beton, no taj je pothvat uzrokovao još veće naginjanje. Nakon toga bilo je još nekoliko pokušaja sanacije tornja, koji nisu polučili uspjeh sve do kraja devedesetih, kada je započela prava sanacija. Uoči sanacije 1990. godine toranj je zatvorio vrata za javnost i počele su pripreme za spašavanje tornja jer je situacija došla do točke kada je bilo izvjesno da svaka nepredviđena destabilizacija zgrade može dovesti do njezinog rušenja.
Nenadani uspjeh
U zadnjoj sanaciji uklonjena je postupno zemlja ispod sjeverne strane tornja, a što je polučilo iznenađujuće rezultate jer se toranj izravnao za 4 cm. Cijena za tu sanaciju iznosila je 200 milijuna funta.
Stanovnici Pise su sada mirni nekoliko stotina godina, a u međuvremenu će se, sigurni smo, smisliti neko novo trajnije rješenje. Turisti sada mogu opet nesmetano posjećivati ovaj najposebniji toranj na svijetu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
