Skiti su nomadski narod iz euroazijskih stepa koji se zaustavio na području današnje južne Rusije, Kazahstana i istočne Ukrajine. Tamo su osnovali veliko i moćno stepsko carstvo te postupno prešli na sjedilački način života.
Skiti su bili nepismeni, a jedino svjedočanstvo o njihovu jeziku donosi nam Herodot. Pata je značilo ubiti, spou je oko, arima je jedan, a oior znači čovjek. Lingvisti su na temelju toga zaključili da je jezik indoeuropski. Ostatci skitskog jezika vidljivi su u današnjim paštunskim jezicima (Afganistan) i osetskom jeziku (na pograničju Rusije i Gruzije).
Herodot je skitske običaje opisao kao izrazito surove i barbarske, ponekad bizarne i Grcima nedokučive. Ne samo da su protivnicima odrubljivali glave, već su od njihovih lubanja i kože izrađivali posude za piće. Neki su svoje protivnike skalpirali ili im oderali cijelu kožu te ih rabili za izradu različitih predmeta. Ove su sablasne trofeje ukrašavali zlatom i ponosno izlagali pred gostima. Herodot tvrdi i da su ritualno ispijali krv. Izgleda da je to bila neka vrsta obreda bratimljenja među ratnicima. Arheolozi su pronašli dokaze da su Skiti doista prakticirali skalpiranje i izradu posuda od lubanja.
Grčki su se pisci posebno osvrnuli na skitski običaj ispijanja vina bez vode, što je njima bilo vrlo neobično. Stoga su ih smatrali velikim pijancima – postojala je izreka „Napiti se znači ponašati se poput Skita“, a gubitak vlasti nad Medijcima pripisan je samovolji i nedostatku kontrole uslijed prekomjernog ispijanja alkohola. Skiti nisu pili samo rekreativno, već je kod njih vino imalo i vjersko značenje jer je pri obredima poistovjećivano s krvlju.
Herodot je zapisao da se Skiti nisu kupali, već su umjesto toga za čišćenje rabili plitku posudu za kađenje u kojoj su sjemenje konoplje pretvarali u narkotičnu paru. Žene su na tijelo i lice nanosile pastu od cedrovine, čempresa i tamjana, koju bi idućeg dana ostrugale i tako dobile čistu i svjetlu kožu.
Skiti su se prehranjivali lovom, ribolovom i stočarstvom. Osnovna hrana bila im je kumis, fermentirano kobilje mlijeko, a usto su jeli sir i povrće. Meso su najčešće pripremali kao gulaš. Herodot spominje da su zbog nedostatka drva Skiti obično palili vatru za kuhanje od kostiju žrtvenih životinja.
Religijske su obrede predvodili šamani, a među njima su se posebno isticali enareji, što se može prevesti kao muškarci-žene ili polumuškarci. Oni su govorili visokim glasom te nosili žensku nošnju. Proricali su iz lipove kore, a tvrdili su da ih je tome podučila božica Afrodita. Herodot spominje da Skiti štuju Zeusa i Aresa, ali pod tim imenom ne misli na grčke bogove, već na skitska božanstva sličnih atributa. Skiti nisu gradili hramove.
Sprovodi, posebno sprovodi moćnika, bili su iznimno važni događaji. Naricanje je trajalo 40 dana. Kraljevski su Skiti zbog smrti kralja obrijali kosu i ranjavali si uši, čela, nosove i ruke. Kralj je zatim pokopan s najvrednijim oružjem i nakitom. Njegovi najistaknutiji sluge i nekoliko najboljih konja bili bi zadavljeni, a njihova tijela položena u grobnicu uz kraljevo. Sprovod je obilježila i velika gozba na kojoj bi, između ostalog, jeli golemu količinu konjetine – uz jedan kurgan pronađeni su ostatci čak 360 konja.
Piše: Boris Blažina
Više o Skitima:
Skiti – vladari prvoga nomadskog carstva
Prelazak Skita na sjedilački način života
