Sisvete ili prvi Božić

Blagdan Svih svetih vrlo je star kršćanski blagdan. Nakon što je broj od 365 dana postao premalen da bi svaki svetac i svaka svetica imali svoj dan, uveden je zajednički svetački blagdan. Inače, do danas je samo u Katoličkoj Crkvi proglašeno gotovo 7000 svetaca i blaženika.

Početci ovog blagdana sežu u 4. stoljeće, još u vrijeme Rimskog Carstva. Tad još nije bilo podjele na katolike i pravoslavce, ali razlikovalo se istočno i zapadno kršćanstvo. Najprije je dan svih ljudi iz već podužeg svetačkog kaledara padao na prvu nedjelju nakon Duhova, čime se naglašavala povezanost s Uskrsom. Tako su Sisveti bili proljetni blagdan. Taj je običaj nastao na kršćanskom Istoku te se ondje i danas slavi u proljeće.

Prvi spomen slavljenja svih svetaca na kršćanskom Zapadu potječe iz 7. stoljeća, kad je papa Bonifacije IV. rimski hram Panteon posvetio Mariji i svim mučenicima, kamo su prenesene kosti kršćanskih mučenika iz katakomba. Maknuo je sve kipove rimskih božanstava i svake godine 13. svibnja obilježavao dan svih svetih.

U 8. stoljeću papa Grgur IV. odlučio je da će se u Rimu blagdan Svih svetih slaviti 1. studenog. Novi datum uskoro je prihvaćen u čitavom zapadnom kršćanskom svijetu. Blagdan svih svetih nikad nije bio blagdan mrtvih, nego mučenika, svetaca i svih onih koji još nisu proglašeni svecima, a živjeli su svetačkim životom. Postoje dva objašnjenja za promjenu datuma. Jedno objašnjenje kaže da je u studenom – nakon žetve i berbe – bilo više hrane i vina za velik broj hodočasnika, dok drugo objašnjenje sugerira kako je blagdan prebačen na keltski blagdan Samhain, koji je bio vrlo raširen, a vjerovalo se da na taj dan nestaje granica između svijeta živih i mrtvih.

Kako god bilo, na blagdan Svih svetih razvili su se raznoliki pučki običaji i u Hrvatskoj. Na području Sinja ljudi su se posjećivali i tom prigodom otvarali bačve da se kuša mlado vino. Mnogi su blagdan Svih svetih smatrali prvim Božićem. U okolici Nove Gradiške ispred mjesne crkve igraju se kola, dok u nekim krajevima zvona zvone čitave noći. Običaj obilaženja groblja pokojnih nastao je tek u 20. stoljeću.


Blagdansko raspoloženje nadopunjavala je blagdanska hrana. Od posnih jela kuhao se grah ili slanutak i često se postilo do navečer, kad su se pekli kolači poput fritula. U sjevernim krajevima pripremala se juha te pečena guska ili patka. Od kolača na stolu se našla orahnjača, makovnjača ili padišpanj. Zanimljivo je da su nakon jela vjernici ostavljali kruh i vino ili rakiju za pokojnike da se po noći malo okrijepe.

Kolo u Drežniku:
https://www.youtube.com/watch?v=JcVSzhf-6fchttp://203.189.96.182/movie/detail/youtube/?id=JcVSzhf-6fc&title=KUD+%22Dre%C5%BEnik%22++SVI+SVETI+_+vatra+i+kolo+ispred+crkve+_2013_

Piše: Marsela Alić

Komentari