Sedam čuda antičkoga svijeta

Što je to svjetsko čudo? Ne postoji jednoznačna definicija tog pojma. Obično se navodi da ih je sedam, ali većina ljudi ne bi ih znala sve nabrojiti. Ipak, možemo reći da se sve postojeće definicije oslanjaju na znameniti popis sedam čuda antičkoga svijeta. Tradicija svjetskih čuda nastala je prije gotovo 2500 godina, a do danas je ostala usađena u našu kolektivnu svijest.

Izvorni popisi svjetskih čuda djelo su starogrčkih putopisaca. Oni uopće nisu rabili pojam čudo, već znamenitosti, u smislu atrakcija koje autor preporučuje tadašnjim putnicima. Do zabune je vjerojatno došlo jer se u grčkom izvorniku rabi pojam theamata, koji je vrlo sličan latinskom pojmu thaumata, što znači čuda. Zapravo je riječ o nekoj vrsti turističkog vodiča.

Popis koji je utemeljio vječnu tradiciju

Prvi poznati ljudi koji su sastavili takve popise bili su povjesničar Herodot i pjesnik Kalimah. Njihovi popisi, nažalost, nisu sačuvani, ali su slični popisi svjetskih čuda doživjeli procvat u 2. i 1. st. pr. Kr., kada su mnogi pripadnici bogatijih slojeva putovali tadašnjim, helenističkim svijetom. Riječ je o kulturi koja se razvila nakon prodora grčko-makedonske kulture na Bliski istok te u sjevernu Afriku nakon osvajanja Aleksandra Velikog. Stoga ne čudi da su se sva čuda nalazila na istočnom Sredozemlju ili u Mezopotamiji. Vrijedi spomenuti da se pet od njih veže prvenstveno uz grčko stvaralaštvo (izuzev Piramide i Visećih vrtova). Najstariji sačuvani popis Sedam čuda izradio je grčki pjesnik Antipatros iz Sidona, a prema njemu su se ravnali svi kasniji. Na popisu su se našle sljedeće građevine: Velika piramida u Gizi, Semiramidini Viseći vrtovi u Babilonu, Zeusov kip u Olimpiji, Artemidin hram u Efezu, Mauzolej u Halikarnasu, Kolos s Rodosa i Svjetionik u Aleksandriji.

Međutim, postoje i varijacije. Prvih šest čuda pojavljuju se na gotovo svim popisima, iako su Viseći vrtovi na nekim popisima zamijenjeni Babilonskim zidinama. Građevine koje su stari Grci katkad stavljali na popis umjesto Svjetionika uključuju Kirovu palaču u današnjem južnom Iranu, Asklepijev hram u Epidauru, Apolonov oltar na Delosu, veliki brončani kip Atene na Akropoli (Atena Partenos), Labirint na Kreti, nepoznati babilonski obelisk i Jeruzalemski hram.

Piše: Boris Blažina

Komentari