Schindlerova lista i dvije djevojčice u crvenom kaputiću

Izvor: Movie Valhalla

O holokaustu su snimljeni brojni filmovi, no među njima je posebnu popularnost stekao onaj nazvan Schindlerova lista, a koji je osvoji čak sedam Oskara, među njima i onaj, rekli bismo najvažniji, za najbolji film.

Crveni kaputić kao lajt motiv

Posebno mjesto u filmu zauzima djevojčica u crvenom kaputiću koja je svojevrsni lajt motiv filma i koja svojim kaputićem unosi jedinu boju u inače potpuno crno-bijeli film. Malo je poznato da je odista postojala djevojčica u krakowskom getu u crvenom kaputiću, a koja se u ovom filmu i prepoznala. Za razliku od filmske djevojčice u crvenom, ona je preživjela holokaust.

Oliwia i Roma

Djevojčicu u kaputiću je glumila Oliwia Dabrowska koja je tada imala samo tri godine, a upravo je te dobi bila i djevojčica, koja je živjela u krakowskom getu, i nosila crveni kaputić, Roma Ligocka. Ona kaže da nije željela gledati Spielbergov film jer je nastojala svoje traume iz djetinjstva držati podalje od sebe, no prijatelji koji znaju biti uporni, na kraju su je nagovorili na odlazak u kino. Na svoje zaprepaštenje u filmu je “vidjela sebe” i bilo je to očito katarzično iskustvo.


Izvor: Hachette UK

Pisanje i slikanje kao suočavanje s traumama 

Film je Romu naveo da napiše knjigu i tako se pokuša riješiti dijela tereta prošlosti, koji u njoj čuči od najranijeg djetinjstva. Roma je iskrena i ne laže pa kaže da još uvijek nosi u sebi probleme poput straha, depresije, nesanice i da pretrne kada joj god netko pokuca na vrata. Kao slikarica uvijek nastoji koristiti žive boje kako bi se odvojila od crnila i sivila koje je u pohranjeno u njoj od najranijih dana. Upravo joj slikarstvo pomaže da tamne boje drži na distanci.

Jedno obećanje koje je “palo u vodu”

Filmska djevojčica Oliwia navodi da je Spielberg tražio da mu obeća da film neće gledati prije svoje 18-e godine, što, naravno, nije ispoštovala i film je prvi put pogledala sa samo jedanaest godina. Danas gotovo tri desetljeća nakon snimanja filma, ona pomaže ukrajinskim izbjeglicama na granici svoje domovine Poljske. Nadodaje da joj je Spielberg dao dobar savjet jer kada je u film zavirila kao punoljetna osoba doživjela ga je sasvim drugačije i u malenoj djevojčici je tek tada vidjela simbol nade.
I dok jedna žena nekada filmska djevojčica pokušava oživjeti svoj lik iz filma u krizi koja je zadesila Europu, druga kao već postarija žena kaže s rezignacijom da vrijeme ne liječi rane i da je još uvijek preplašena djevojčica koja živi u strahu. Obje žene obilježio je kaputić, jednoj je dao snagu, a drugoj je pomogao da podijeli svoju bol te da joj teret koji nosi postane za mrvicu lakši.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari