Prepoznajete li ovo lice?


Pripremili smo za vas povijesni kviz, kako biste testirali svoje znanje o poznatim Hrvaticama iz prošlosti. Nastojali smo izbjeći lica koja se redovito ponavljaju u svakom nabrajanju najpoznatijih Hrvatica. Željeli smo da to budu žene koje su se bavile vrlo različitim poslovima. Pridružite nam se i zaigrajte ovaj zanimljivi kviz, iz kojeg ćete dobiti dojam koliko poznajete dame iz hrvatske povijesti. Sve su ove Hrvatice stvarale povijest svaka iz svog ugla, naš je zadatak da vam pomognemo povezati njihov  izgled i ime, kako bismo doprinijeli njihovoj većoj prepoznatljivosti, a vama pomogli da ih trajno zapamtite.  

Točno! Netočno!

Profesorica prirodnih znanosti Zlata Bartl poznatija kao teta Vegeta, zajedno sa svojim timom iz Podravke stvorila je najpoznatiji začin na ovim prostorima, Vegetu. Začin je lansiran 1959. godine i danas se prodaje u čak 40-ak zemalja. Osim Vegete zaslužna je i za početak proizvodnje juha iz vrećice u Podravci. Danas djeluje Zaklada prof. Zlate Bartl, a koja potiče studente na znanstveno-istraživački rad, pa ukoliko među vama ima zainteresiranih za prehrambenu tehnologiju okušajte se u Podravci, možda baš vi osvojite potporu iz Zaklade Zlate Bartl.

Točno! Netočno!

Marija Braut ili Mare Lutalica, kako ju je nazvao Ive Šimat Banov, prva je dama hrvatske fotografije koja je fotoaparat uzela u ruke sasvim slučajno kada je u svojoj trideset i osmoj godini života, točnije 1967., morala naći neki modus preživljavanja. Sa svojim crno-bijelim fotografijama jedna je od najznačajnijih predstavnica Zagrebačke škole fotografije. Poznata je kao žena koja krši konvencije pa je prva nosila traperice na ovim prostorima, s ponosom pozirala s cigaretom u ruci, rušila tabue, između ostalih i one o ženi kao majci i bila je cijelo to vrijeme sasvim svoja. Znala je reči: “Ja odoh, a fotografije ostaju!”, i tako je bilo. Volite li crno-bijelu fotografiju zavirite u njezine serije slika svakodnevice, ili ako vise volite pejsaže, bilo one kulturne ili prirodne, potražite Mariju Braut u njima.

Točno! Netočno!

Katarina Matanović-Kulenović svojevrsna je hrvatska Amelija Earhart. Njezina letačka avantura počinje u zagrebačkom Aeroklubu, gdje je dobila pilotsku dozvolu 1936. godine, a samo dvije godine kasnije postala je prva žena istočne Europe koja je skočila s padobranom. Dala je značajan doprinos razvoju sporta u Hrvatskoj , ali i svoj obol ravnopravnosti žena u pretežno muškom svijetu. Predsjednik Tuđman ju je odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara 1998. godine, no iza ovog odlikovanja nije stajalo stvarno priznanje, što pokazuje i činjenica da joj je tijelo čekalo na pokop 4 godine na zagrebačkom Krematoriju kako bi se skupila sredstva za dostojanstven ispračaj žene koja je ostavila značajan trag u hrvatskoj povijesti sporta, feminizma i drugom.

Točno! Netočno!

Mia Čorak Slavenska prva je hrvatska primabalerina koja se danas smatra jednom od deset najvećih balerina svih vremena. Zbog nemogućnosti osiguravanja pristojnog život u nas odlazi u inozemstvo i zapravo čini si najveću uslugu u životu. Žari i pali svjetskim pozornicama u tridesetim i četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Osim kao balerina bila je istaknuta pedagoginja koja je u kasnijem godinama života predavala na Kalifornijskom sveučilištu.


Točno! Netočno!

Mira Furlan jedna od najvećih hrvatkih glumica, koja je obilježila glumište na ovim prostorima u osamdesetima. U devedesetim je iz političkih razloga napustila Hrvatku te se nastanila u SAD-u gdje je ostvarila više zapaženih uloga. Ove prostore je napustila nakon što joj je matična kuća HNK otakazala ugovor o radu, grad Zagreb joj oduzeo stan te je neprestano dobivala prijetnje smrću. Grad Zagreb i novoosnovana država Hrvatska zasigurno joj duguju ispriku.

Točno! Netočno!

Vesna Spinčić Prelog spikerica je koja je utrla put onoga što spiker treba biti. Cijeli je radni vijek tijekom druge polovice 20. stoljeća provela na HRT-u, a tijekom njega slijedila je savjet prema kojem je spiker na svom radnom mjestu zbog slušatelja i gledatelje, a ne zbog sebe, i do kraja svoje karijere je slijedila taj dragocjeni putokaz i nije pogriješila. Ova je dama zajedno s drugim pripadnicama tzv. Zlatne generacije uzor i današnjim generacijama koje bi puno toga mogle naučiti od nje i njenih profesionalnih kolegica koje su velikim dijelom izgradile ugled HRT-a.

Točno! Netočno!

Ruža Pospiš-Baldani hrvatska je i svjetska operna primadona. Ostvarila je zavidnu međunarodnu karijeru, pa je pjevala na pozornicama njujorške Metropolitan opere, ali i na drugim prestižnim svjetskim pozornicama. Ostala je upamćena po nizu uloga, no velikim dijelom kao Bizetova Carmen. Najveće uloge ostvarila je u 60-im i 70-im godinama prošlog stoljeća, a od 2010. je postala dopisna članica HAZU-a.

Točno! Netočno!

Đurđica Bjedov splitsko je sportsko čudo. Osvojila je dvije medalje na olimpijadi u Mexico Cityju 1968. i tako ušla u povijest domaćeg i svjetskog sporta. Godine 1987 uvrštena je u Međunarodnu plivačku kuću slavnih. Nakon završetka svoje zavidne sportske plivačke karijere nije se ostavila plivanje već se posvetila pedagoškom radu i odgojila vise generacija novih plivača.

Točno! Netočno!

Da jabuka ne pada daleko od stabla potvrdila je Nada Klaić unuka cijenjenog povjesničara Vjekoslava Klaića, a koja je poput djeda obilježila hrvatsku historiografiju srednjeg vijeka. Svoj je život posvetila analizi starijih povijesnih izvora i novim tumačenjima događaja u hrvatskoj historiografiji. Svoj je obol povijesnoj znanosti u Hrvatskoj dala u godinama nakon Drugog svjetskog rata. Njezin je rad možda najbolje definirala povjesničarka Zdenka Janeković Romer koja je izjavila sljedeće: “Od nje smo baštinili izuzetno velik i plodonosan opus, niz odgovora, ali i pitanja kojima je zadužila hrvatsku historiografiju kao malo tko drugi.“

Točno! Netočno!

Dora Maar je bila sjajna francuska umjetnica hrvatskog podrijetla, najčešće neopravdano spominjana samo kao muza Pabla Picassa. Zapravo može se reći da je Dora bila istovremeno blagoslovljena i duboko nesretna što je srela Picassa jer da nije, danas bi se o njoj znatno vise govorilo i pisalo kao osebujnoj umjetnici, a ne samo ljubavnici Picassa, čija se raznolikost i vrijednosti počinju otkrivati tek nakon njezine smrti.

Sastavila: Sonja Kirchhoffer

Komentari