Osmanlije i šaranje tikvica u Slavoniji

Šaranje tikvica možda zvuči kao nešto jednostavno i “obično”, ali u Slavoniji ovaj se običaj razvio u nevjerojatnu vještinu i seže u vrijeme postojanja zadruga (starih obiteljskih zajednica). Danas je šarana tikvica omiljen slavonski tradicijski suvenir.

Iako je riječ o narodnom običaju, na njegov su razvoj utjecali Osmanlije i Vojna krajina. Vojna krajina, pod austrijskom upravom, poticala je razvoj sela i kulture za razliku od stranih i domaćih feudalaca koji su seljake smatrali nižom rasom. Osmansko Carstvo napadalo je hrvatske krajeve između kraja 15. i kraja 17. stoljeća. Osmanlije pamtimo samo po ratovima, otmicama, paleži i islamizaciji. Srećom, čak i u ratovima, jedna kultura može obogatiti drugu. Tako su Osmanlije na naše prostore donijeli mnoge, danas omiljene biljke poput trešanja, lubenica, dinja, dunja, nekih vrsta jabuka i tikvica koje se u nekim slavonskim selima nazivaju turkinjama.

Tikvice su nekada imale veliku uporabnu vrijednost. Upotrebljavale su se kao posude za vodu ili rakiju, grabilice, čaše, solenice, plovci… Takvi su predmeti izrađivani od različitih vrsta tikvica od kojih je svaka imala poseban naziv i namjenu (tikva, tikvica, tikvanj, tikvić, nategača, leginica…).

Tikvica se nakon branja najprije mora posušiti. Posebnim nožićem Slavonci su urezivali brazde u željenom obliku. Ornamentika je bila raznovrsna i razlikovala se od sela do sela, a motivi su bili vrlo različiti, što pridonosi bogatstvu narodnog izričaja. Oni dijelovi koji su trebali bitismeđe boje, premazivani sudušičnom kiselinom, naravno, pomoćuguščjegpera. Te je dijelove zatim bilo potrebno zagrijati kako bi pocrvenjeli. Crna boja je dolazila odpougljene orahove jezgre.

Piše: Marsela Alić

Komentari