Olmečki kameni spomenici

Utjecaj Olmeka na kasnije kulture nedvojben, a njihova je umjetnost po mnogočemu jedinstvena. Uglavnom je stilizirana te puna vjerske simbolike. Postoje, međutim, i primjeri vrlo naturalističke umjetnosti s izrazito preciznim prikazima ljudske anatomije. Jedina američka civilizacija koja je uspjela doseći tu razinu preciznosti bili su Maje, i to više od 1000 godina kasnije.

Kolijevka jedinstvena umjetničkog stila

neistražena piramida
neistražena piramida

Najprepoznatljiviji element olmečke kulture i općenito simbol olmečke civilizacije goleme su kamene glave. Ovaj tip spomenika jedinstven je u svijetu. Visoke su do 3,4 metra i imaju masu do 55 tona. Izrađene su od tvrdog vulkanskog bazalta, rjeđe serpentina, iskopanog u regiji planina Tuxtlas u meksičkoj državi Veracruz. Pretpostavlja se da je bilo potrebno angažirati najmanje 1000 osoba za prijevoz jedne takve glave do prve olmečke prijestolnice San Lorenzo te da bi im za to trebalo oko tri mjeseca – u Srednjoj Americi nisu poznavali kola niti su imali tovarnih životinja. Svaka glava ima različite crte lica i jedinstveno pokrivalo za glavu, pa se vjeruje da predstavljaju olmečke vladare. Činjenica da prikazuju samo glavu možda proizlazi iz vjerovanja da se sjedište duše nalazi u glavi. Iako su danas prilično dobro poznate, zanimljivo je da su prvi put zabilježene tek 1862. godine, kada je prvu pronašao putnik Jose Maria Melgar y Serrano na lokalitetu Tres Zapotes.

Ostali olmečki kameni spomenici uključuju tzv. oltare pravokutna oblika (vjerojatno podnožja drvenih prijestolja, koja su u međuvremenu istrunula), slobodnostojeće strukture i stele koje prikazuju ličnosti ili povijesne događaje.

Još jedan oblik olmečke umjetnosti su reljefi i slike na kamenu. Najčešće se nalaze kod ulaza u svete spilje, a prikazuju vladare ili vjerske rituale. Olmeci su usto izrađivali manje kipove ljudskih, životinjskih ili božanskih likova od kamena, keramike, drva ili žada, nakit od navedenih materijala, kao i karakteristične maske od žada. Mnogi su od tih predmeta bili ritualno zakopani.


Tajanstvena religija

posuda
posuda

Nemamo nikakve pisane izvore o olmečkim božanstvima. Nije nam poznato kako su se zvala, kojeg su spola, niti njihova točna funkcija. Nešto od toga možemo pretpostaviti usporedbom s božanstvima kasnijih naroda koja su imala slične atribute, tipološkom analizom te analizom vjerovanja suvremenih indijanskih naroda tog područja.

Najistaknutije mjesto u religiji pripadalo je božanstvima plodnosti i poljoprivrede. Olmečki vjerski obredi održavali su se na više mjesta, od hramova na otvorenom, preko svetih spilja, do vrhova planina. Ova su mjesta bila simbolične poveznice s nebom, zemljom i podzemnim svijetom.

Olmeci su posebno štovali grabežljivce poput jaguara, orlova, kajmana, zmija i morskih pasa. Najsvetija životinja bio je jaguar, a to je bio slučaj i u brojnim kasnijim srednjoameričkim civilizacijama. Postoje naznake o vjerovanju da se određeni ljudi, najčešće vladari, mogu pretvoriti u te zvijeri. Prikazivali su i mitska bića poput tzv. jaguarodlaka (križanca čovjeka i jaguara), zmajeva, patuljaka, morskih čudovišta itd.

Vjerske poslove obavljali su profesionalni svećenici, šamani i vladari za koje se vjerovalo da su u direktnom kontaktu s bogovima. Pronađene su brojne figurice poluljudi-poluživotinja (tzv. transformacijske figure) koje možda prikazuju šamane tijekom simboličnog preobraženja u svoju totemsku životinju. Vjerovanje o postojanju ljudi sa sposobnosti preuzimanja oblika ili osobina životinje opstalo je i među kasnijim narodima Srednje Amerike, koji su ih nazivali nagualima ili nahualima.

Prvo pismo i kalendar Novog svijeta

Olmeci su prva američka kultura koja je znala pisati. Govorili su jezikom iz porodice Mixe-Zoque i danas su u upotrebi na području od Oaxace do Veracruza u Meksiku. Njihovo je pismo unatoč tome, nažalost, nemoguće dešifrirati zbog oskudnosti pisanih spomenika. Postoji samo jedan veći pisani spomenik, Ploča iz Cascajala, koja sadrži 62 simbola, 28 unikatnih. Kako na Ploči ne postoje znakovi koji bi označavali brojke, izgleda da je riječ o vjerskom, a ne administrativnom tekstu. Postoje kontroverze oko njegove datacije, ali većina stručnjaka smatra da je nastao između 900. i 1100. pr. Krista. Intrigantno je da kasnija srednjoamerička pisma ne izgledaju kao da su izvedena iz znakova na Ploči iz Cascajala.

Kako bi bolje znali kada pada pojedina svetkovina, Olmeci su uveli vjerski kalendar od 260 dana i 52-godišnjih ciklusa, kojeg su preuzele kasnije srednjoameričke civilizacije.

Piše: Boris Blažina

Olmeci – Matična kultura Srednje Amerike

Olmeci – prva civilizacija Srednje Amerike

Središta olmečke kulture

„Gorka“ povijest čokolade

Komentari