Korijeni ove izreke sežu zaista daleko u prošlost. Krez je od 561. do 547. pr. Kr. bio kralj Lidije, bogate države smještene na zapadnom dijelu Male Azije, tada između Perzijskog carstva i grčkih gradova-država. Bio je prvi vladar koji je standardizirao količinu zlata u novčićima, koji su zapravo bili izrađeni od elektruma (prirodne slitine zlata i srebra). Usto je poznat po tome što je financirao izgradnju Artemidinog hrama u Efezu, jednog od sedam čuda antičkoga svijeta. Glavni izvori o Krezovoj vladavini su grčki povjesničari Herodot i Pauzanija, koji spominju njegove basnoslovne darove velikom proročištu u Delfima. Između ostalog, pitao je proročicu što će se dogoditi ako se zarati s Perzijancima, na što je dobio odgovor da će uništiti veliko carstvo.
Postoji nekoliko priča o tome kako je Krez upitao mudrog atenskog pravnika Solona ima li na svijetu sretnijeg čovjeka od njega, na što mu je ovaj odgovorio da ih doista ima jer su osobine poput junaštva i vjernosti vrjednije od zlata, te da nije moguće odrediti je li nečiji život doista sretan sve do trenutka smrti jer je sudbina nešto vrlo varljivo. I doista, Krezov je život nakon toga obilježio niz tragedija – sin mu je poginuo nesretnim slučajem, supruga mu je počinila samoubojstvo, a na kraju mu je vojska poražena te mu je kraljevstvo potpalo pod perzijsku vlast. Tako se obistinilo proročanstvo, ali veliko carstvo koje je uništeno bila je Lidija, a ne Perzija.
S vremenom je Krez postao polumitska figura, praktički sinonim za vrlo bogatog čovjeka. Izraz „bogat kao Krez“ tako se uvukao u rječnike gotovo svih europskih jezika te ostao u upotrebi od antike do danas.
Piše: Boris Blažina
