O legendarnim letećim tepisima

Začarani tepisi koji imaju moć prevesti čovjeka zrakom u daleke zemlje razmjerno su česta pojava u orijentalnim pričama i bajkama. Današnje će čitatelje vjerojatno iznenaditi da su prilično rijetki u poznatoj arapskoj zbirci bajki, pripovijesti, legendi i anegdota Tisuću i jedna noć. Iako ga mnogi asociraju s pričom o Aladinu, on se zapravo pojavljuje samo u novijim adaptacijama te priče (najpoznatija je Disneyjeva iz 1992.). Čarobni tepih pojavljuje se u priči o indijskom sultanu (također iz Tisuću i jedne noći), ali vrijedi napomenuti da taj tepih ima moć trenutnog prijenosa korisnika na udaljeno mjesto (poput teleportacije), a ne letenja.

Najstarija ličnost uz koju se veže leteći tepih je biblijski kralj Salomon. On je prema legendi imao moć upravljanja vjetrom, a na tepihu je putovao toliko brzo da je mogao doručkovati u Damasku, a večerati u Medini. Oko tepiha je letjelo veliko jato ptica, štiteći ga od sunca. U srednjovjekovnoj priči koju je zapisao židovski pisac Izak Ben Šerira zabilježeno je da je Kraljica od Sabe imala alkemičara koji je za nju izradio mali lebdeći tepih. Kasnije ga je usavršio, shvativši da tajna dobrog letećeg tepiha ne leži u njegovoj izradi, već u postupku sušenja. Za svoju je kraljicu napravio golemi tepih od zelene svile, kojeg je ona poslala kralju Salomonu na dar. Navodno je bio toliko velik da je na njega mogla stati čitava kraljeva pratnja. Međutim, Salomon je tada bio zaokupljen izgradnjom hrama, pa ga je dao nekom od svojih dvorjana. Kraljica je bila toliko tužna da se nitko više nije usudio izraditi leteći tepih. Tako je, prema toj srednjovjekovnoj priči, tajna izrade letećih tepiha zauvijek izgubljena.

Piše: Boris Blažina

Komentari