Nordijska mitologija: Bogovi i mitovi drevne Skandinavije

Piše: Boris Blažina

Kulture drevne Skandinavije osmislile su fascinantan svijet mitova pomoću kojih su nastojali objasniti porijeklo zemlje, ljudi, prirodnih pojava i ostalih elemenata svoje svakodnevice. Zbog dobre očuvanosti izvora i truda uloženog u njezinu popularizaciju, nordijska je mitologija postala jednom od najpopularnijih u čitavome zapadnome svijetu.

Kulture drevne Skandinavije osmislile su fascinantan svijet mitova pomoću kojih su nastojali objasniti porijeklo zemlje, ljudi, prirodnih pojava i ostalih elemenata svoje svakodnevice. Zbog dobre očuvanosti izvora i truda uloženog u njezinu popularizaciju, nordijska je mitologija postala jednom od najpopularnijih u čitavome zapadnome svijetu.

Važna odlika nordijske mitologije je činjenica da je u njoj u cijelosti očuvana fascinantna priča o postanku svijeta. Kako je takva priča najosnovnija sastavnica bilo koje mitologije, zakoračit ćemo u svijet drevne skandinavske mašte upravo kroz nju. Zatim ćemo prepričati neke od najvažnijih priča iz nordijske mitologije te iznijeti pregled neke od njenih važnih likova i elemenata. U idućem će broju biti riječi o ljudskoj dimenziji te mitologije – njenim junacima i sagama, onima koji su ju zapisali, te onima koji su u nju vjerovali (ili još uvijek vjeruju).

Postanak svijeta


Stari Nordijci vjerovali su da su u početku, prije svitanja vremena i kada nije postojalo ni nebo ni zemlja, postojala dva prvobitna svijeta leda i vatre – Niflheim i Muspelheim. Između njih se nalazio bezdan Ginnungagap u koji se iz Niflheima slijevala rijeka otrovne vode koja se ledila i tako stvarala slojeve leda i mraza. Na nju je puhao topli vjetar iz Muspelheima te tako topio led iz kojeg je niknuo prvotni mrazni div Ymir, istovremeno otac i majka svih Jotuna (divova). Uz Ymira je nastala i golema krava Audhumla, iz čijeg vimena teku četiri rijeke mlijeka kojima se hranio. Audhumla je ližući prvotni led oslobodila Burija, pretka bogova. Burijev sin Bor je sa ženskim divom Bestlom začeo bogove Odina, Vilija i Vea. Oni su se u jednom trenutku udružili i ubili Ymira te iz njegova tijela stvorili svijet u kojem živimo. Iz Ymirovih kostiju napravili su planine i kamenje, iz njegove lubanje nebo, iz mozga oblake, iz kose drveće i travu, a iz krvi more. Iz Ymirovih obrva napravili su veliki zid kojim su opasali Midgard, svijet ljudi, zaštitivši ga tako od Jotuna. U nebo su bacili žeravice iz Muspelheima i tako su nastali Sunce, Mjesec i zvijezde.

Bogovi su zatim angažirali Nott (noć), kćer jednog Jotuna i njezina sina Daga (dan) da u kolima putuju kroz nebesa. Prva ide Nott, a kapljice sa žvala njezina konja Hrim-faxija tvore jutarnju rosu. Nju slijedi Dag kojeg vuče konj Skin-faxi, čija blještava griva osvjetljuje svijet. Kako ne bi bili usamljeni, stvorili su im Sunce i Mjesec da im prave društvo. Njih progone dva Jotuna u obliku golemih vukova. Svakoga mjeseca jedan od njih dostigne Mjesec i odgrize dio njega, ali mu ovaj pobjegne i regenerira se.

Jedna od posljedica čina Odina i njegove braće bio je veliki potop u kojem su poginuli svi divovi osim Bergelmira i njegove supruge, koji su se spasili sklonivši se u jedno šuplje plutajuće deblo. Otuda potječe drevno neprijateljstvo između bogova i Jotuna, jedan od osnovnih sukoba koji obilježavaju nordijsku mitologiju.

Priča o nastanku svijeta, posebno onaj dio o izgradnji zida oko ljudskoga svijeta, simbolizira čovjekovo kroćenje prirode. Pritom Odin i njegova braća simboliziraju snage civilizacije, dok su Jotuni personifikacija prirodnih sila opasnih za čovjeka.

Postanak ljudi

Nakon što su stvorili svijet, trojica bogova uzeli su dva stabla, brijest i jasen, iz kojih su napravili prve ljude Aska i Emblu i odveli ih u Midgard, koji je postao dom svih ljudi. Odin im je podario duh života. Vili im je dao svijest, pamet i osjećaje. Ve im je dao fizički oblik te osjetila. Prema nekim interpretacijama, glavni povod za stvaranje ljudi bila je Odinova svijest o tome da će mu u konačnoj bitci protiv Jotuna (Ragnaroku) biti potrebno mnogo hrabrih ratnika. Time se ujedno objašnjavalo zašto najviše mjesto u ljudskome društvu pripada upravo ratnicima.

Bogovi su osim ljudi tada stvorili i rasu patuljaka, napravivši je iz crva koji su nekada plazili u Ymirovu tijelu. Na svaki od četiri kraja svijeta postavili su po jednog patuljka zaduženog za držanje nebeskoga svoda. Patuljci su se zvali Nordi (Sjever), Vestri (Zapad), Sundri (Jug) i Austri (Istok), a iz njih su izvedeni nazivi strana svijeta na germanskim jezicima.

Prvi rat bogova

Amulet_Thor's_hammer_(c_optU svijetu nordijske mitologije postoje dvije obitelji bogova. Prvi su Asi, nebeski bogovi ratnika, a drugi su Vani, zemaljski bogovi ratara. Prema nekim tumačenjima, bogovske su obitelji u početku živjele u miru. Sukob je navodno započeo nakon što je vanska boginja Gullveig posjetila Odina u njegovoj velikoj dvorani u Asgardu. Govorila je isključivo o zlatu, što Asi nisu mogli trpjeti. Odlučivši da bi svijet bio bolje mjesto bez nje, odlučili su je baciti u vatru usred dvorane. Gullveig je, međutim, bila moćna čarobnica koju vatra nije mogla ubiti. Kada su čuli što se dogodilo, Vani su krenuli u rat. Odin je započeo sukob tako da je simbolički bacio koplje prema Vanima. Sukob je bio strašan i tijekom njega je nanesena velika šteta Asgardu i Vanaheimu. Međutim, nijedna strana nije ostvarila premoć pa su se odlučili na pregovore.

Rat je završio razmjenom taoca i organiziranjem vjenčanja između tih dviju obitelji. Zbog toga se u nekim izvorima Vani navode kao podskupina Asa. Jedna od važnih posljedica rata bila je da je Freyja, jedna od Vana, Odina podučila u vrsti magije zvanoj seid, kojom je mogao gledati u budućnost, bacati uroke ili prebaciti intelekt i snagu s jednog čovjeka na drugoga. Ta je magija obično vezana uz čarobnice te se smatralo sramotnim da se njome koristi muškarac. Kao i sam Odin, neki su muškarci usprkos tome rabili tu vrstu magije, smatrajući da vrijedi žrtvovati društveni ugled za takvu moć. Odinov čin bacanja koplja postao je simbolički način najavljivanja početka bitke kod drevnih Nordijaca – smatralo se da će ako koplje preleti preko neprijatelja njih k sebi uzeti Odin, tj. da će poginuti.

Simboličko značenje sukoba može se različito tumačiti. Prema jednoj interpretaciji, sukob božanskih obitelji odraz je drevnog sukoba između dva suprotstavljena kulta koji su se borili za prevlast u Skandinaviji. Iako je jedan od njih poražen, nije uništen već je inkorporiran u pobjednički kult. Tako su ratničke sposobnosti Asa (Odina) spojene s regenerativnom moći Vana (Freyje), što se može protumačiti kao odraz simbioze društvenog sloja ratnika i ratara, muškaraca i žena i sl.

Divovi – neprijatelji bogova?

Kao što smo vidjeli, u nordijskoj mitologiji istaknuto mjesto pripada Jotunima (staronordijski jötnar), rasi divova koja živi u Jotunheimu (isl. Jötunheimr), gdje su ih prognali Asi. Oni nisu samo čudovišta, već vrsta božanskog bića. Jotuni su obično prikazani kao protivnici Asa, iako njihove interakcije nisu uvijek neprijateljske. Između ostalog, brojna nordijska božanstva, čak i sam Odin, imaju Jotune među svojim precima. Etimologija riječi Jotun vjerojatno je izvedena iz protogermanske riječi *etunaz, što znači jesti ili žderati.

Obično su prikazivani kao ljudi divovskog rasta, ali zapravo je postojala golema razlika u izgledu pojedinih Jotuna. Neki su opisani kao monstruozno deformirani ljudi, a neki uopće nisu imali ljudski oblik – npr. Fenrir je izgledao poput golemog vuka. Drugi su, međutim, opisani kao vrlo lijepi (posebno Skadi, božica lova i zime), a mnogi su mogli mijenjati svoj izgled i veličinu. Jotuni su povezani s prirodom i prirodnim silama, kao i s konceptima promjene i nereda (kaosa). Mnogi Jotuni prikazani su kako upravljaju magijom i tako stvaraju jake vjetrove, podižu planine, pomiču otoke, stvaraju jezera i sl. Stoga su nepredvidivi i obično prikazani u negativnom svjetlu, ali nisu inherentno zli jer je i kaos dio svijeta. Interakcija Asa i Jotuna stoga simbolizira sukob i supostojanje civilizacije i prirode, kulturnog i divljeg, reda i kaosa.

Jedno posebno pleme divova su Vatreni Jotuni koji žive na svijetu iskonske vatre, Muspelheimu, pod vodstvom Surta. Oni su usko povezani s pričom o Ragnaroku, ali ih se inače gotovo uopće ne spominje u nordijskoj mitologiji. Njihova je uloga zapaliti devet svjetova i uništiti gotovo sve njegove stanovnike, uključujući divove iz Jotunheima i bogove. Tada će stvoriti uvjete za rođenje novog, boljeg svijeta, što je u skladu s nordijskim cikličnim shvaćanjem povijesti.

Izgradnja asgardskih zidina

Jedna od priča koja pruža dobar uvid u odnos bogova i divova, kao i o karakteru određenih božanstava jest ona o izgradnji zidina Asgarda. Počinje dolaskom diva Hrimthursa koji se prerušio u običnog čovjeka, u Asgard. Tvrdio je da može tijekom samo jedne zime izgraditi zidine koje bi opasale čitav Asgard. Zauzvrat je tražio vrlo visoku cijenu – Sunce, Mjesec te Freyju za suprugu. Bog Loki je smatrao tako nešto nemogućim te je nagovorio bogove da pristanu na okladu. Hrimthurs je, međutim, posjedovao golemog čarobnog konja zvanog Svadilfari koji je s lakoćom mogao nositi velike kamene blokove za zid. Nekoliko dana prije kraja zime postalo je očito da će Hrimthurs dovršiti posao na vrijeme. Uvidjevši to, natjerali su Lokija da intervenira u njihovu korist.

Kako bi odvratio Svadilfarijevu pažnju, Loki se prerušio u predivnu kobilu. Kada ju je Svadilfari ugledao, izgubio je kontrolu nad sobom i dao se u potjeru za prerušenim Lokijem. Bez svojega konja Hrimthurs nije mogao na vrijeme dovršiti zidine. Bio je izvan sebe od bijesa te je zaprijetio da će uništiti Asgard i bogove. Pritom je izgubio i svoju čaroliju pa su bogovi vidjeli da se radi o divu. Thor ga je ubio udarcem svojega malja.

Nekoliko mjeseci nakon toga Loki se vratio u Asgard s osmonogim ždrjebetom koje je nazvao Sleipnir i poklonio ga Odinu. Sleipnir je kasnije postao otac mnogih poznatih konja, među kojima je i Grani, konj nordijskoga junaka Sigurda.

Devet svjetova Nordijske mitologije

Nine_Worlds_of_Norse_ReligionNordijci su vjerovali da se svemir sastoji od devet svjetova koje međusobno povezuje sveti jasen Yggdrasil. Izuzev Midgarda, ostali su svjetovi ljudima nevidljivi, iako postoje mjesta gdje se preklapaju s vidljivim svijetom – tako se divljina preklapa s Jotunheimom, nebo s Asgardom, podzemlje s Helom itd.

Prvi od svjetova je Asgard, dom ratoborne bogovske obitelji Asa. Izgradili su ga Odin i njegova braća, a uz njih su tamo živjeli Odinova supruga Frigg (zaštitnica braka i obitelji), njihovi sinovi Thor, Baldur i Heimdall, zagonetni Loki, bog rata i pravde Tyr, bog pjesništva Bragi, Thorova supruga i božica žita Sif, božica mladosti i proljeća Idun itd. Sastoji se od dvanaest veličanstvenih palača i zelenih livada na kojima bogovi igraju igre sa zlatnim figurama. Na njemu se nalazi i poznata Valhala. Spojen je s Midgardom pomoću Bifrösta, mosta u obliku duge (a katkad poistovjećen i s Mliječnom stazom), koji čuva Odinov sin Heimdall.

Drugi svijet je Vanaheim, dom mirnije i prizemnije bogovske obitelji Vana, čiji su najpoznatiji predstavnici božica plodnosti i ljubavi Freyja i njezin brat Frey. Uz njih tu žive bog mora Njord (prema nekim tvrdnjama vrhovni bog Vana, iako drugi smatraju da je to zapravo bila Freyja) i njegova supruga Nertheus, zatim božica zime i lova Skadi (divovskoga rasta) i druga manja božanstva.

Svijet Alfheim je dom vilenjaka. O samom je svijetu sačuvano vrlo malo podataka, ali o njegovim žiteljima znamo znatno više. Vilenjaci (staronordijski Alfr) su u nordijskoj mitologiji bila nadnaravna, polubožanstvena bića koja su se vezala uz svjetlost, katkad opisana kao ljepša od Sunca. Povezana su s bogovima Asima i Vanima, a neki izvori spominju da je Van Frey njihov vladar. Odnos između vilenjaka i ljudi je ambivalentan – katkad se spominje da vilenjaci uzrokuju bolesti među ljudima, ali isto tako imaju i nadnaravnu moć liječenja. Ljudi mogu steći njihovu naklonost tako da im prinesu žrtvu. Zabilježeni su i slučajevi da ljudi i vilenjaci imaju djecu koja obično posjeduju nadnaravne moći. Čovjek nakon smrti može postati vilenjak.

Svartalfheim je dom patuljaka (staronordijski dvergr), odnosno crnih vilenjaka, kako su ih još nazivali zbog toga što su imali kožu boje ugljena. Bez obzira na ime, nisu nužno niskog rasta. Njihov svijet prikazan je kao golemi kompleks rudnika i kovačnica u koji nikada ne dopire Sunčevo svjetlo. Iznimno su snažni i vješti u više zanata te su izradili neke od najdragocjenijih predmeta nordijske mitologije, uključujući Thorov malj, Odinovo koplje i Freyjinu ogrlicu. Međutim, platili su skupu cijenu za svoje moći – Sunčeve zrake mogu ih pretvoriti u kamen, a opisani su kao vrlo ružni, prema nekim pričama nalikuju ljudskim leševima.

Niflheim je svijet iskonskoga leda, golemo prostranstvo leda, snijega, magle i ledenih mora. Kroz njega stalno puše ledeni vjetar i nosi hladne padaline diljem svemira. U njemu se nalazi Hvergelmir, izvor 11 velikih rijeka. Mora i rijeke Niflheima bile su iznimno opasne – u njima je vrebala opasnost u obliku ledenih brjegova, virova, stijena i otrovnih izvora.

Muspelheim predstavlja suprotni pol Niflheimu – radi se o svijetu iskonske vatre, čiji se pejzaž sastoji isključivo od crnog i užarenog kamenja, eruptirajućih vulkana i mora lave, a zrak je ispunjen zagušljivim crnim pepelom. Na njemu žive Vatreni Jotuni. Njihov je vladar Surt koji će ih predvoditi u posljednjoj bitci protiv bogova za vrijeme Ragnaroka.

Helheim je svijet mrtvih u koji odlaze duše onih ljudi koji nisu smatrani dovoljno vrijednima za Valhallu. Nalazi se u podzemlju u kojem je vrlo hladno. Tamo vlada ženski div Hel, kći Lokija i ženskog diva Angerbode. Njezino je tijelo bilo podijeljeno na dva dijela, jedan neizmjerno lijep, a drugi poput kostura ili lešine. Iz njezina je imena proizašla poznata engleska riječ Hell – pakao. No, vrijedi napomenuti da je identifikacija Helheima s paklom, odnosno nekom vrstom kazne nastala tek kasnije, pod utjecajem kršćanstva.

Midgard je dom ljudi, odnosno materijalni svijet. Njegov je zaštitnik bog Thor koji vodi stalnu borbu protiv Jotuna koji ga žele vratiti u stanje prvotnog kaosa. Ta je borba utjelovljena u olujama u kojima udarci Thorova malja proizvode munje i gromove.

Jotunheim je svijet divova. Tamo su se nakon velikog potopa koji je uslijedio nakon smrti Ymira doselili Bergelmir i njegova supruga. Nalazi se u divljini u koju ne doseže ljudska civilizacija, a najčešće je prikazan kao svijet kamenja i gustih šuma bez obradivih površina – među Jotunima ne postoje ratari. On okružuje Midgard, od kojega ga dijele planine, veliki zid ili more. Prema nekim izvorima, vođa Jotuna je Utgardloki.

Vrijedi skrenuti pozornost na nastavke imena svjetova. Nazivi koji završavaju na -heim impliciraju otvoreni prostor, dok oni koji završavaju na -gard impliciraju utvrdu ili ogradu. Stoga su Asgard i Midgard svjetovi koji teže civilizaciji i redu, dok su ostali svjetovi neukroćeni, divlji. Štoviše, drugi naziv za Jotunheim je Utgard, što znači s vanjske strane ograde. Odnos civiliziranog i divljeg odražava se i u prikazu svijeta prema kojemu su Midgard i Asgard okruženi morem u kojem živi divovska zmija Midgardsorm (poznata i kao Jörmungand).

Yggdrasil

YggdrasilSveti jasen Yggdrasil središte je staronordijskoga kozmičkoga sustava čiji se dijelovi protežu kroz sve navedene svjetove. On ujedno služi i kao potporanj neba. U drvu žive različite životinje poput pijetla Veorfölnira koji će najaviti Ragnarok ili neimenovanog orla, čuvara velike mudrosti. Pod njegovim se korijenjem nalaze dva vrela. Prvo je Mimirovo vrelo, odnosno vrelo mudrosti nazvano prema bogu mudrosti Mimiru, a drugo je Urdino vrelo (Vrelo sudbine), kraj kojega žive Norne Urd, Verdandi i Skuld, tri božice sudbine (Suđenice). Norne su na neki način najmoćnija bića u nordijskoj mitologiji jer upravo one odlučuju o sudbini svih bića, čak i bogova. One, međutim, nisu bile svemoćne jer je uvijek postojala mogućnost da pojedinac na neki način – koliko god malen bio – utječe na svoju sudbinu. Nordijci su vjerovali da je sve podložno zubu vremena, pa tako i sam Yggdrasil, kojeg malo pomalo jedu razna bića koja žive u njemu (npr. zmije i zmaj Nidhogg koji grize korijenje drveta). Zato su Norne zalijevale korijenje stabala vodom iz Urdinog vrela i time usporavale taj proces.

Prema vjerovanju starih Nordijaca, šamani i bogovi mogli su ući u trans i svoju svijest poslati na druge svjetove putem Yggdrasila. Najbolji od njih, među njima i Odin, mogli su zaći u prvotan bezdan Ginnungagap i tako u sebi pobuditi veliku moć. Odin je tako otkrio pisanu riječ (rune) i time stekao moć nad stvarnošću.

Važnost Yggdrasila u životu drevnih Nordijaca (i općenito Germana) potvrđuju nam svjedočanstva o postojanju svetog drveća blizu nekih starih germanskih naselja, od kojih je najpoznatije bilo ono kod Uppsale. Ta su stabla služila kao svojevrsna svetišta.

Valhala

Valhala (hrv. Dvorana poginulih), poznata i kao Dvorana heroja, nalazi se u Asgardu ili, prema drugim izvorima, u Helheimu. Njezino je ime izvedeno iz jedne od Odinovih titula – Valfodr (Otac poginulih). U njoj Odin okuplja najhrabrije ratnike, na čiju pomoć računa onoga dana kada će doći Ragnarok, popularno poznat kao Sumrak bogova. Poginuli ratnici koji u Valhalli čekaju posljednju veliku bitku zovu se einherjar, što se može približno prevesti kao oni koji su jednom bili borci. Odin ponekad i izazove rat, smatrajući da jedino tako može okupiti dovoljno hrabrih ratnika za taj posljednji veliki sukob. U međuvremenu einherjari dane provode u svojevrsnim vojnim vježbama, a svaku noć imaju gozbu. Na tim gozbama einherjari jedu meso vepra Sehrimnira, koje im pripremi kuhar Andhrimnir. Sehrimnir se svakoga jutra regenerira, tako da nitko nije mogao biti gladan. Ratnike vrijedne da budu primljeni u Valhallu biraju valkire (doslovno one koje biraju pale u borbi), nadnaravna bića koja su imala oblik ratnica-konjanika s odjećom od labuđeg perja koja im je omogućavala da lete. U samoj Valhalli valkire su bile zaduženje za serviranje medovine Odinu i einherjarima.

Valhala je opisana kao golema i veličanstvena dvorana s krovom od štitova, a umjesto greda nalaze se koplja. Ukupno ima 540 vrata, od kojih su svaka dovoljno široka da kroz njih prođe 800 ratnika. Umjesto bakljama, dvorana je osvijetljena svjetlećim oštricama mača. Na klupama su se nalazili žičani oklopi. Valhallu su branili vukovi, iznad nje je letio orao, a ispred njezinih se vrata nalazilo drvo Glasir s crveno-zlatnim lišćem.

Vrijedi napomenuti da je samo polovica einherjara pripadala Odinu. Druga polovica išla je k Freyji, s kojom su živjeli u Folkvangu (Polje naroda ili Polje vojske), dvorani u njezinoj palači Folkvangar.

Ragnarok – sudbina bogova

Najpoznatija priča vezana uz nordijsku mitologiju upravo je ona o Ragnaroku, velikom sukobu koji će završiti smakom svijeta. Iako se Ragnarok često prevodi kao sumrak bogova, taj izraz zapravo znači sudbina bogova ili uništenje bogova.

Započet će Fimbulvetrom, zimom koja će trajati pune tri godine i tijekom koje će se odviti mnogi krvavi sukobi u Midgardu. Pijetlovi će probuditi mrtve u Helheimu i divove iz Jotunheima. Zmija Midgardsorm izaći će na kopno, a divovski vuk Fenrir potrgat će lance kojima je zarobljen. Loki će se osloboditi i priključiti Jotunima. Surt će okupiti veliku vojsku Vatrenih Jotuna. Svi će krenuti na Ase, s ciljem da ih unište i vrate svijet u prvotno ništavilo. Heimdall će zapuhati u svoj rog kojim će pozvati sve bogove i njihove sljedbenike na sukob. Baldur će se vratiti iz svijeta mrtvih i pridružiti Asima.

Posljednji sukob odigrat će se na polju Vigrid, širokom i dugačkom 100 milja. Prvi će poginuti Frey kojeg će ubiti sam Surt. Odina će tijekom sukoba progutati vuk Fenrir, ali će ga osvetiti njegov sin Vidar koji će golim rukama ubiti čudovišnog vuka. Thor će zatim ubiti Midgardsorm, ali će ga ona prije toga ugristi i ubrizgati mu smrtonosni otrov. Loki i Heimdall će također ubiti jedan drugoga, dok će Tyr ubiti Garma, golemog psa koji je čuvao ulaz u Helheim, ali će mu ovaj pritom zadati smrtne rane.

Tijekom bitke će nebeski vuk Skoll progutati Sunce i obasuti Asgard krvlju, a vuk Hati ulovit će Mjesec i unakaziti ga. Sve će zvijezde pasti s neba, Bifröst će biti uništen, a zemlja će potonuti u more. Na kraju će svi svjetovi izgorjeti u vatri Muspelheima. Svemir će time prestati postojati, a sva bića će umrijeti, izuzev boga Baldura, Odinovih sinova Vidara i Valija, Thorovih sinova i nekolicine nižih božanstava. Oni će stvoriti novi, bolji svijet i tako započeti još jedan veliki kozmički ciklus rađanja i umiranja. Uz njih će preživjeti ljudi Lif i Lifthrasir koji će se skloniti u granje Yggdrasila i hraniti se rosom koja se skuplja na njegovu lišću. Iako će i to veliko drvo biti potreseno sukobom, izgleda da će i ono preživjeti.

Sumrak bogova, dakle, ne znači da će doći kraj svijeta, već implicira da će iza noći svanuti nova zora – novi svijet, koji će jednoga dana biti ponovno uništen, i tako u vječnost.

Čitav članak pročitajte u časopisu History.info (8. broj)

Komentari