Je li točno da muževi “posuđuju” žene u Namibiji?

Je li doista istina da muževi u Namibiji posuđuju svoje žene drugim muškarcima? Ukoliko vas zanima odgovor na ovo pitanje, zavirite u nastavak članka.

Potpuni stranci: zaboravite da ćete dobiti pristup namibijskim ženama

U južnoj Africi u Namibiji u plemenima Ovahimba i Ovazemba stoljećima je prisutna tradicija posuđivanja žena. Međutim, ona nema isto značenje kao i zapadnjačka zamjena. U Namibiji posuđivanje se prakticira među rođacima i prijateljima obitelji, pa ako se nađete u Namibiji i svratite kao potpuni stranac u kuću nekog Namibijca koji ima lijepu ženu, ne nadajte se da ćete joj dobiti pristup jednostavnim posjetom jer to jednostavno ne funkcionira tako.

Crveni ljudi

U pitanju su nomadska plemena u kojima postoji tradicionalna podjela poslova između muškaraca i žena. U tim tradicionalnim društvima žene su one koje rade, bave se stokom, brinu o djeci i domaćinstvu dok muškarci obično idu u lov i održavaju sastanke. Je li netko bogat ili siromašan određuje se prema broju njegova stada. Pripadnici ovog plemena se lako prepoznaju po crvenoj boji kože, koja se dobiva mazanjem posebnim pastama na bazi maslaca, okera i drugih dodataka. Ova pasta ima funkciju zaštite od sunca i uboda insekata. U pitanju je poligaman narod pa tako jedan muškarac može imati više žena, no broj žena ograničen je imovinskim mogućnostima muškarca, pa je za očekivati da će prevladavati brakovi s jednom do dvije žene. Muškarac može posuđivati svoje žene drugima, ali u krugu prijatelja i obitelji, kao što i ti prijatelji njemu mogu posuđivati svoje žene.


Nema skidanja odjednom

U pitanju je patrijarhalno društvo u kojem muškarac ima veća prava od žena. Tako on doista može tražiti od svoje žene da provede noć s njegovim prijateljem ili rođakom. Dok je žena s drugom osobom, on mora biti u zasebnoj prostoriji, a ukoliko nema dovoljno prostora za odvojenost, onda noć mora provesti izvan kuće. Ako prijatelj ili rođak dođu sa ženom može se dogovoriti obostrana razmjena partnera. Uz to žene se iz ovog plemena nikada ne skidaju odjednom već ih muškarac uvijek mora zamoliti da skinu svaki pojedini dio odjeće ili nakita. Ako se toga ne pridržavaju to se tumači kao nepoštivanje nje, ali i njezinog supruga.

Običaj kao “psihoterapija”

Himba, narod kako nazivaju pripadnike ovih plemena, i dalje prakticiraju ovaj običaj i nakon što su do njih doprli drugačiji utjecaji. Danas žene mogu odbiti spavati s gostom ako to ne žele, ali i dalje moraju spavati u istoj sobi kao i gost. Mnogi stanovnici Namibije se groze ovog običaja i opisuju ga kao silovanje. Međutim, neki ljudi iz viših krugova brane ga, opravdavajući ga razno-raznim razlozima, odnosno opisujući ga kao neku vrste vrste psihoterapije. Pravo je pitanje što žene misle o tom običaju, no odgovora na to nema. Jedini podaci dolaze od muškaraca, koji su taj običaj osmislili i koji ga provode u djelo. Kažu da žena danas ima pravo odbiti želju svog muža, ako joj se muškarac ne sviđa, no pitanje je koliko se to odbijanje poštuje u praksi.

Ozakonjivanje običaja (?!)

Prije samo sedam godina zakonodavac Kzeongere Tjeundo je branio ovaj običaj koji se nastoji ozakoniti, što je zabrinjavajuće.

Namibija inače prednjači po stopi zaraza HIV-om, a prakticiranje ovog običaja samo potpomaže širenju AIDS-a. Dakle, oni koji odlaze u Namibiju zbog žena neće proći kako očekuju, barem ne na kratke staze.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari