Nezamisliv običaj posuđivanja žena u Namibiji

Ne znamo jeste li čuli šalu koja kaže da ako želite besplatan se*s idite u Namibiju. U ovom tekstu potražite odgovor na pitanje ima li u ovoj šali istine ili ne? Ukoliko vas zanima ova tematika, zabavite se uz tekst koji slijedi.

Potpuni stranci: zaboravite da ćete dobiti pristup namibijskim ženama

U južnoj Africi u Namibiji u plemenima Ovahimba i Ovazemba stoljećima je prisutna tradicija posuđivanja žena. Međutim, ona nema isto značenje kao i zapadnjačka zamjena. U Namibiji posuđivanje se prakticira među rođacima i prijateljima obitelji, pa ako se nađete u Namibiji i svratite kao potpuni stranac u kuću nekog Namibijca koji ima lijepu ženu, ne nadajte se da ćete joj dobiti pristup jednostavnim posjetom jer to jednostavno nije tako.

Crveni ljudi


U pitanju su nomadska plemena u kojima postoji tradicionalna podjela poslova između muškaraca i žena. U tim tradicionalnim društvima žene su one koje rade, bave se stokom, brinu o djeci i domaćinstvu dok muškarci obično idu u lov, održavaju sastanke. Je li netko bogat ili siromašan određuje se prema broju njegove stoke. Pripadnici ovog plemena se lako prepoznaju po crvenoj boji kože, koja se dobiva mazanjem posebnim pastama na bazi maslaca, okera i drugih dodataka. Ova pasta ima funkciju zaštite od sunca i uboda insekata. U pitanju je poligaman narod pa tako jedan muškarac može imati više žena, no broj žena ograničen je imovinskim mogućnostima muškarca, pa je za očekivati da će prevladavti brakovi s jednom do dvije žene. Muškarac može posuđivati svoje žene drugima, ali u krugu prijatelja i obitelji, kao što i ti prijatelji njemu mogu posuđivati svoje žene.

Nema skidanja odjednom

U pitanju je patrijarhalno društvo u kojem muškarac ima veća prava od žena. Tako on doista može tražiti od svoje žene da provede noć s njegovim prijateljem ili rođakom. Dok je žena s drugom osobom, on mora biti u zasebnoj prostoriji, a ukoliko nema dovoljno prostora za odvojenost, onda noć mora provesti izvan kuće. Ako prijatelj ili rođak dođu sa ženom može se dogovoriti obostrana razmjena partnera. Uz to žene se iz ovog plemena nikada ne skidaju odjednom već ih muškarac uvijek mora zamoliti da skinu svaki pojedini dio odjeće ili nakita. Ako se toga ne pridržavaju to se tumači kao nepoštivanje nje, ali i njezinog supruga.

Običaj kao “psihoterapija”

Himba, narod kako nazivaju pripadnike ovih plemena, ovaj su običaj nastavili prakticirati i nakon što su do njih doprli drugačiji običaji. Danas žene mogu odbiti spavati s gostom ako to ne žele, ali i dalje moraju spavati u istoj sobi kao i gost. Mnogi stanovnici Namibije se groze ovog običaja i opisuju ga kao silovanje. Međutim, neki ljudi iz viših krugova brane ga, opravdavajući ga razno-raznim razlozima odnosno opisujući ga kao neku vrste vrste psihoterapije. Pravo je pitanje što žene misle o tom običaju, no odgovora na to nema. Jedini podaci dolaze od muškaraca, koji su taj običaj osmislili i koji ga provode u djelo. Kažu da žena danas ima pravo odbiti želju svog muža, ako joj se muškarac ne sviđa, no pitanje je koliko se to odbijanje poštuje u praksi.

Ozakonjivanje običaja (?!)

Prije samo sedam godina zakonodavac Kzeongere Tjeundo je branio ovaj običaj koji se stalno nastoji unijeti u zakon Namibije. Zapad na ovoj običaj gleda s prezirom i, često, je licemjeran budući da je seks za jednu noć u Zapadnim društvima gotovo pa uobičajen. Dapače, postoje i klubovi u kojima se razmjenjuju parteri. Međutim, ono što je bitna razlika između ova dva svijeta je u tome što žene na Zapadu mogu same odabrati da li žele sudjelovati u takvim odnosima ili ne. Ovdje ženska volja praktički ne postoji iako se formalno ona sada počinje priznavati. No, sam pokušaj unošenja ovakvog običaja u ustav zabrinjava.

Namibija prednjači po stopi zaraza HIV-om/AIDS-om, a prakticiranje ovog običaja samo potpomaže širenju spomenute zaraze. Dakle, nemojte ići u Namibiju zbog žena, osim ako se tamo planirate zadržati dugo kako bi izgradili odnos povjerenja i dobili, možda, pristup lijepim suprugama.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari