Prvo uspješno fotografsko snimanje iz zraka izveo je Gaspard-Félix Tournachon (poznat i kao Nadar) 1858. kod Pariza, no te fotografije nisu sačuvane. Najstarija sačuvana fotografija snimljena iz zraka je Boston, kako ga vide orao i divlja guska koju su 1860. snimili Amerikanci James Wallace Black i Samuel Archer King. Fotografija prikazuje grad Boston s visine od 630 metara. Samo dvije godine nakon toga njihovo je znanje primijenjeno u vojne svrhe, za špijunažu tijekom Američkoga građanskoga rata.
Britanski je meteorolog 1882. izumio još jednu tehniku snimanja iz zraka. Služio se nizom povezanih zmajeva i uređajem za mjerenje vremena kako bi snimao fotografije iz zraka. Francuz Arthur Batut 1890. je godine o toj tehnici snimanja napisao prvu knjigu, dok je Amerikanac Samuel Franklin Cody uspio zainteresirati i tadašnje britansko Ministarstvo rata za njezinu uporabu. Ostala sredstva primjenjivana u svrhu snimanja iz zraka uključivala su rakete (prvu je napravio Alfred Nobel po kojem je nazvana Nobelova nagrada) i golubove (njima se služio Bavarski golublji korpus).
Prva uspješna snimka iz letjelice teže od zraka napravljena je tek 1909. godine. Radilo se o njemačkom kratkom filmu anonimnog autora Wilbur Wright i njegova letjelica, dio kojeg je snimljen iz Wrightova zrakoplova. I ova je tehnika primijenjena u vojne svrhe, posebno tijekom Prvoga svjetskoga rata kada su brojni zrakoplovi opremljeni kamerama kako bi snimili neprijateljske položaje.
Nakon kraja rata snimke iz zraka počele su se masovno upotrebljavati u komercijalne svrhe. Pioniri toga bili su britanski ratni veterani Francis Wills i Claude Graham White, osnivači tvrtke Aerofilms Ltd. Tridesetih godina 20. stoljeća oni su postavili temelje tehnike poznate kao fotogrametrija (određivanje oblika, veličine ili položaja nekog objekta snimanjem, mjerenjem i interpretacijom fotografskih snimaka). Još jedna važna osoba u tom kontekstu bio je Amerikanac Sherman Fairchild koji je osnovao tvrtku koja je nosila njegovo ime, a bavila se proizvodnjom specijaliziranih zrakoplova za snimanje iz zraka. Već 1935. upotrebljavala je vrlo sofisticirani zrakoplov s dvije sinkronizirane kamere koje su s visine od sedam kilometara mogle snimiti površinu od oko 580 km2.
Piše: Boris Blažina
