Mongoli: zanemarena postignuća najvećeg carstva u povijesti

Iako su ostali zapamćeni kao arhetipski stepski barbari, Mongoli su svojim osvajačkim pohodima omogućili dotad neviđenu kulturnu razmjenu između Europe, Bliskog istoka, Srednje Azije i Dalekog istoka. Europski putnici poput Marka Pola bili su iznenađeni dostignućima golema Mongolskog Carstva.

Kada zamislimo Mongole, najvjerojatnije ćemo u glavi stvoriti sliku strašnih stepskih ratnika koji su poharali golem prostor koji je obuhvaćao gotovo cijelu Euroaziju – Mongolsko Carstvo trajalo je od 1206. do 1369., a pokrivalo je teritorij od otprilike 33 milijuna kvadratnih kilometara. Mongoli su tijekom svojih osvajačkih pohoda opustošili čitave države i do temelja uništili neke od najvećih srednjovjekovnih gradova. Iako su Mongoli doista bili među najuspješnijim ratnicima svoga doba, u usporedbi s čijim su se pljačkaškim pohodima i Vikinzi mogli posramiti, činjenica je da su razvili dosta sofisticiranu i kulturnu civilizaciju.

Kultura i umjetnost

Iako Mongoli nisu tijekom razdoblja svoga carstva proizveli mnogo u području književnosti ili umjetnosti, mnogo su toga preuzeli od pokorenih naroda. Veličina Carstva omogućila je ubrzano širenje i stapanje različitih kulturnih tradicija. Mnogi kanovi, iako nemilosrdni osvajači, bili su i veliki pokrovitelji umjetnosti. Mnogi obrtnici i umjetnici s Bliskog istoka i Središnje Azije prebačeni su u Mongoliju kako bi mogli izraditi ono što su Mongoli zahtijevali – Mongoli, naime, nisu imali vlastiti obrtnički stalež u punom smislu riječi. Neki obrtnici i umjetnici iz Carstva putovali su po Europi, gdje su u lokalnu umjetnost između ostalog uveli motiv kineskog zmaja. Kontakti između Kine i Bliskog istoka u to su vrijeme bili još prisniji. Najbolji primjer stapanja mongolske i strane kulture dogodio se u Kini u vrijeme dinastije Yuan (1271. – 1368.). Poznati vladar Kublaj-kan i njegovi nasljednici bili su veliki pokrovitelji slikarstva i kazališne umjetnosti. Za savjetnike su uzeli budističke redovnike iz Tibeta, koji su izgradili mnoge hramove i samostane. Mongolski vladari dinastije Yuan financirali su i neke velike graditeljske projekte, uključujući proširenje Velikog kanala prema Beijingu (Pekingu), palače, ceste i poštanske postaje. Napravljeni su i značajni pomaci u znanosti, posebno na poljima astronomije i medicine.

Trgovina

Jedna vrlo važna posljedica mongolske vlasti nad Kinom bilo je poboljšanje statusa trgovaca, kojima su bitno smanjili porezne namete. Naime, Kinezi su prethodno imali vrlo negativan stav prema trgovcima, koje su smatrali parazitima ili u najboljem slučaju “nužnim zlom”. Mongoli su diljem svoga carstva uvodili trgovačke udruge, koje su nazivali “ortog”. Osnovni cilj takvog udruženja bio je da niti jedan trgovac ne propadne u slučaju da trgovačka karavana ne stigne do cilja. Mongoli su uveli papirni novac u Kinu i neke druge dijelove svoga carstva. Marko Polo u više je navrata zabilježio svoju iznenađenost tom praksom. Iako su producirali vlastiti novac, Mongoli su lokalnim narodima dozvolili da se nastave koristiti lokalnim novcem i jedinicama mase. Mongoli su pod svojom vlašću držali gotovo cijeli Put svile. Od trgovaca su ubirali poreze i nastojali potaknuti što veći promet da bi popunili državnu riznicu. Bili su nemilosrdni prema konkurenciji – gradovi koji su ležali na putu, a nisu priznavali mongolsku vlast bivali bi uništeni. Raspad Mongolskog Carstva je, uz otvaranje pomorskih trgovačkih putova u razdoblju Velikih geografskih otkrića, doveo do značajna opadanja važnosti Puta svile.

Mongolska glazba

Jedan rod umjetnosti u kojem su sami Mongoli imali veliko iskustvo jest glazba. Mongoli su i danas poznati po specifičnoj vrsti alikvotnog pjevanja (“pjevanje iz grla”). Prilikom takvog pjevanja jedan ili više tonova istodobno zvuče preko osnovnog tona. To se postiže tako da pjevač manipulira rezonancama i šupljinama glave dok zrak putuje do usana iz pluća. Mongolsko pjevanje iz grla ima i vjersko značenje – u alikvotnim je tonovima navodno skrivena tajna univerzuma, a vjeruje se da takvo pjevanje ima i ljekovitu funkciju. Najčešće teme pjesama su ljubav prema obitelji, životinjama (posebno konjima) ili nomadskom načinu života, ili slavljenje prirodnih ljepota. Pjevanje iz grla može pratiti karakterističan glazbeni instrument koji se zove morin khuur (morin hur). Radi se o drvenom gudačkom instrumentu s dvjema žicama, a na njegovu vrhu nalazi se izrezbarena konjska glava. Instrument se vjerojatno razvio iz kineskih instrumenata slična izgleda. Katkad se uz morin khuur svira na drugim žičanim instrumentima ili mongolskim flautama.

Poštanski sustav

Nomadski karakter Mongola odrazio se i na njihov sustav komunikacije. Mongoli su, kao što je poznato, bili navikli načinu ratovanja koji se temeljio na vrlo pokretnoj konjici. To je u slučaju većih okršaja zahtijevalo izvrsnu koordinaciju među zapovjednicima jedinica. Iz tog su razloga Mongoli razvili ekstenzivan poštanski i kurirski sustav koji su nazvali yam. Veličina i učinkovitost sustava bile su predmet divljenja među Europljanima, uključujući Marka Pola. Procjenjuje se da su Mongoli samo u Kini imali oko 1400 poštansko-kurirskih postaja.

Zakonodavstvo

Džingis-kan uveo je Yassu, kodeks zakona čiji je sadržaj bio tajna poznata samo uskom krugu njegovih suradnika, ali koji je bez obzira na to bio temeljni pravni dokument Mongolskog Carstva. Svi su primjerci zakonika izgubljeni, tako da danas o njemu znamo samo iz citata u sekundarnim izvorima. Osnovna načela zakona bila su: poslušnost kanu, jedinstvo mongolskih plemena i strogo kažnjavanje svih prekršaja – za većinu prekršaja bilo je predviđeno odrubljivanje glave. Cilj zakona bio je prvenstveno zaštititi ljude, a ne imovinu (izuzev stoke) te omogućiti uredno funkcioniranje Carstva suzbijanjem ekonomskih i društvenih sporova.

Gostoljubivost

Gostoljubivost je duboko ukorijenjena u mongolsku kulturu, a to se odrazilo na razdoblje kada su vladali golemim euroazijskim prostorom. Uskraćivanje gostoljubivosti prema strancu u mongolskom je zakonu bio jedan od najvećih prekršaja. Mongoli su bili i relativno otvoreni prema stranim utjecajima te su rado prihvaćali strane izaslanike i trgovce. To je, naravno, doprinijelo ubrzanoj kulturnoj razmjeni između Carstva i drugih država kao i unutar zemalja koje su se nalazile u sastavu Carstva. Najpoznatiji stranci koji su putovali Mongolskim Carstvom bili su Marko Polo i Ibn Battuta. Manje je poznato da su u to vrijeme obrazovani ljudi s Dalekog istoka dolazili u Europu. Jedan od njih bio je Rabban Bar Sauma, nestorijanski kršćanin iz okolice Pekinga, koji je posjetio dvorove engleskog i francuskog kralja, a bio je i u Vatikanu nedugo nakon smrti pape Honorija IV.

Vjerska tolerancija

Nakon osvajanja neke zemlje Mongoli su smatrali da bi nametanje vlastite šamanističke religije pokorenom narodu bilo kontraproduktivno. Mongolska se elita nastojala integrirati s lokalnim svećeničkim staležom da bi učinkovitije držali kontrolu nad osvojenim područjem. Iz tog su razloga lokalnim svećenicima davali razne porezne povlastice. Prema zapisu Marka Pola, Kublaj-kan na tu je temu izjavio: “Postoje proroci kojima ljudi vjeruju i kojima svi iskazuju poštovanje. Kršćani tvrde da je njihov prorok bio Isus Krist, Saraceni – Muhamed, Židovi – Mojsije, idolopoklonici Sakamuni – Borhan [Buda]. Ja ih poštujem svu četvoricu, tj. Njega koji je najveći u nebesima i najistinitiji, te Njemu se molim da mi pomogne.”

Uloga žena u Carstvu

Usprkos popularnoj slici mongolskog društva kao izrazito patrijarhalnog, žene su zapravo relativno često bile na položajima velike moći i značaja. Iako ne možemo reći da je postojala ravnopravnost spolova, mongolske žene imale su bolji položaj od žena u tadašnjoj Europi. Većina žena bavila se uzgojem stoke, obradom kože (koja je služila kao materijal za izradu odjeće i šatora) i kašmira (dlake kašmirske koze) te proizvodnjom mliječnih proizvoda. Žene su mogle biti članice šamanskog staleža, a neke su na takvim položajima stekle vrlo velik ugled. Uz svoju ekonomsku i vjersku ulogu, neke su žene obnašale najvažnije političke funkcije, pa čak i vladarsku. Naime, u slučajevima kada je muškarac umro bez punoljetnih muških nasljednika, žena bi postala glava kuće. Jedan od najboljih primjera toga bila je Mandukhai-katun (katun je ženski ekvivalent titule “kan”), koja je živjela u drugoj polovici 15. i početkom 16. st. Čak je i sam Džingis-kan u mnogim pitanjima organizacije državne uprave tražio savjet svoje majke, a usto je svoje supruge poticao da izraze svoje mišljenje. Prema Yassi (spomenutom zakoniku) bilo je izričito zabranjeno odnositi se prema ženi kao prema imovini. Mongoli su poticali financijsku neovisnost žena, smatrajući to znakom zrelosti.

Komentari