Legenda o Srbima i vilici

Prema srpskoj narodnoj predaji, vilice su na srpskom dvoru bile u uporabi već u 12. stoljeću. Preciznije, riječ je o susretu Fridrika Barbarosse, cara Svetog Rimskog Carstva (preteče Njemačke), i Stefana Nemanje, srpskog velikog župana u Nišu 1189. godine. Tom je prilikom srpski vladar ugostio cara i s njime potpisao vjerojatno prvi međunarodni ugovor u srpskoj povijesti. Dok je Barbarossa jeo halapljivo i samo rukama, Nemanja je jeo pristojno pomoću zlatne vilice. Tom se legendom želi dokazati kulturnu nadmoć Srbije nad zapadnim svijetom toga doba – Srbi su tada bili pod utjecajem bizantske kulture, koja se kao izravnom nasljednicom istočnorimske smatrala naprednijom od one u zapadnoj Europi. Nema sumnje da je taj sastanak, koji ujedno predstavlja prvi iskorak Srbije na pozornicu europske politike, bio raskošan, ali u povijesnim izvorima ne postoji dokaz o istinitosti navedene priče. Prve viljuške izrađene su još u starom Egiptu, ali su služile samo kao kuhinjske alatke. Vilice kao pribor za jelo pojavile su se vjerojatno tek u Bizantu u 4. stoljeću. U zapadnoj su Europi prvi put zabilježene u 11. st. (što znači da ih je teoretski moglo biti na srpskom dvoru), ali su postale popularne tek u 16. stoljeću, preko Italije. U mnogim su zemljama ostale uglavnom nepoznate sve do 18. st., a jedna od posljednjih zemalja koja ih je prihvatila bila je – Njemačka. Ipak, upravo u Njemačkoj su razvijene vilice zakrivljenog oblika kakvima se i danas služimo.

Piše: Boris Blažina

Komentari