Knjige u okovima

Možete li zamisliti vrijeme kad su knjige bile izuzetno skupe i vrijedne? Bio je to srednji vijek. Stoljećima je znanje bilo čuvano u samostanima i na dvorovima jer su si samo bogataši i crkvenjaci mogli priuštiti znanje.

Prve javne knjižnice počinju se otvarati u 14. stoljeću. Budući da su se tada knjige prepisivale, bile su iznimno rijetke i vrijedne, a za izradu jedne knjige bilo je potrebno utrošiti tisuće sati preciznog i napornog rada. Stoga je bilo potrebno osmisliti sustav zaštite od krađe.

Budući da je to ipak srednji vijek, prvo čega su se srednjovjekovni knjižničari dosjetili bili su lanci. Tako je razvijen najrašireniji sigurnosni sustav za knjige u Europi. Na korice su ugrađivane alke, a kroz alke su provučeni lanci koji su bili dovoljno dugački da se knjiga može čitati.

Nakon što je Gutenberg usavršio tiskarski stroj s pomičnim slovima, cijena knjiga je polako počela padati, pa su okovane knjige (lat. libri catenati) bile sve rjeđe. Ipak, ovakav se način zaštite zadržao do kraja 18. stoljeća.

Danas postoji nekoliko knjižnica s okovanim knjigama i otvorene su za javnost. Jedna od najpoznatijih takvih knjižnica nalazi se u herefordskoj katedrali u Engleskoj. Sagrađena je 1611. godine te broji 229 srednjovjekovnih okovanih rukopisa. Vrijedi spomenuti i javnu knjižnicu iz 16. stoljeća Libriju, smještenu u crkvi sv. Valburga u Zutphenu, u Nizozemskoj. U njoj možete pročitati tristotinjak okovanih knjiga. Zanimljivost ove knjižnice je i njezin izvorni izgled.

Piše: Marsela Alić

Komentari