U vrijeme kada su Liburni došli pod jači utjecaj Rima, a to je kraj Republike i početak Carstva, rimski je urbanizam velikim dijelom razrađen. Liburnska naselja se brzo romaniziraju u arhitektonskom smislu pa se obogaćuju javnim monumentalnim gradnjama, karakterističnim za rimski svijet.
Osobitosti u romanizaciji Liburnije
Romanizirani gradovi imaju obvezno forum i kapitolij, pri čemu se u Liburniji, primjerice, tragovi gradskih središta ne zapažaju na središnjim lokacijama, nego češće na periferiji, što se povezuje s predrimskim tradicijama. Ovakav periferni položaj središta liburnskih gradova vjerojatno je bio posljedica orijentacije obalnih gradova prema moru kao temeljnom izvoru egzistencije. Na području takvih gradskoga središta u rimskim su se gradovima nalazile gotovo sve najvažnije javne funkcije. Spomenute upravne funkcije u rimskoj arhitekturi vidljive su kroz postojanje kurija i bazilika na forumu dok je gospodarska aktivnost vezana za trgovinu, ali dijelom i proizvodnju, obično bila koncentrirana jednim dijelom u tabernama (dućanima) položenima oko foruma, ali, naravno, i na drugim važnijim mjestima u gradu poput glavnih gradskih komunikacija. Periferni položaj najvažnijih gradskih funkcija može se možda povezati s predrimskim razdobljem, pri čemu su te ranije tradicije samo tijekom vremena postale nevidljive u gradskom prostoru.
Predrimska zdanja u Liburniji nisu imala obilježja grčko-rimskoga svijeta, a ona su u ovome trenutku nepoznata zbog loše sačuvanosti, ali i slabe istraženosti. Predrimska naselja bila su vjerojatno sjedišta trgovine i barem dijelom proizvodnje, što je moralo ostaviti traga na njihovoj koncepciji koja je preslojena i najvjerojatnije uništena kasnijim gradnjama .
Podijela grada u zone
U antičkome gradu, ako se može suditi prema Pompejima od kojih su danas iskopane dvije trečine grada, uočava se podjela javnih objekata koji su raspoređeni u nekoliko zona. Tako je među najvažnijim gradskim zonama bilo središnje područje s forumom, zatim zona zabave s amfiteatrom te kulturno područje s kazalištem i sl. Valja pretpostaviti da su svi važniji gradovi imali donekle sličnu raspodjelu prostora. Ono što je karakteristično za distrikte, odnosno gradska područja (četvrti) jest da su dobro međusobno povezana.
Upravo je koncentracija najvažnijih gradskih funkcija na jednome mjestu ili u njegovoj blizini u doba slabe tehnološke razvijenosti poboljšavalo kvalitetu života. Elita si je boravkom u srcu grada osiguravala povlaštenu poziciju i olakšavala si život sa stajališta već same uštede na vremenu koje joj je bilo potrebno da dođe, primjerice, od točke A do točke B.
Romanizirani liburnski gradovi, koliko je do sada poznato, imali su tipična rimska “središta”, standardiziranog oblika i sadržaja i može se očekivati da bi se u bogatijim i važnijim liburnskim gradovima, u slučaju njihove bolje istraženosti, mogla napraviti podjela na zone barem donekle prema uzorku zamijećenom u Pompejima.
Prihvaćanje novih građevinskih materijala i tehika gradnje
Glede graditeljskog umijeća, Rimljani su nadmašili dotadašnje arhitekte i graditelje eksperimentirajući graditeljskim tehnikama i primjenjujući različite građevinske materijale. Primjenom tzv. rimskog betona i usavršavanjem postojećih tehnika Rimljani su gradili čvrste i dugotrajne objekte u relativno kratkom vremenu. Rimska je arhitektura bila utilitarna jer je počivala na gradnji potrebnih objekata poput termi, mostova, akvedukata, amfiteatara, bazilika, a odražavala je svjetonazor pragmatičnoga rimskog čovjeka. Romanizacija u graditeljskom smislu podrazumijeva kako širenje novih građevinskih materijala i tehnika gradnje, tako i širenje novih vrsta građevina, što se može odlično pratiti i u arhitekturi antičke Liburnije.
Nove građevine odražavaju promjene u stilu života sredine u kojoj je uspostavljena rimska vlast. Privatne građevine, iako obično lošije očuvane, najbolji su pokazatelj intenziteta romanizacije jer omogućuju da se bar donekle napravi usporedba s gradnjama kuća u predrimskom periodu i na osnovi toga utvrdi koliko je rimska vlast promijenila život pojedinca. Javna predrimska gradnja zasad je uglavnom slabo poznata, no usvajanje načina gradnje rimskog svijeta od strane loklanog stanovništa najbolji je pokazatelj uspješnosti ovog procesa.
Piše: Sonja Kirchhoffer
