Kako je bilo ići zubaru prije 9000 godina

Karijes je počeo napadati ljudske zube tek prije 10000 godina. Ljudi su morali naći način da se riješe boli, a da ne ostanu bez zubi. Za pomoć su se vjerojatno obratili onima koji su imali dovoljno sitan i precizan alat, ali i vještinu bušenja malenih predmeta. Možda su to bili izrađivači nakita.

Jedan od najstarijih dosad pronađenih dokaz o bušenju zubi u zdravstvene svrhe star je između 7500 i 9000 godina. Kod pakistanskog grada Mehrgarha nalazilo se neolitičko naselje. Na kutnjacima barem devet odraslih osoba pronađeni su znakovi bušenja. Dubina izbušenih rupica na zubima iznosi od 0,5 do 3,5 mm, dok je promjer veličine od 1,3 do 3,2 mm. U početku nije bilo jasno jesu li rupice napravljene iz estetskih, zdravstvenih ili religijskih razloga.

Ovakav je tretman morao biti iznimno bolan, smatra profesor Alfredo Coppola sa Sveučilišta u Rimu. Postoji mogućnost da se kao anestetik rabio opijum, što je tipično za to područje. Neolitska populacija u Mehrgarhu imala je vrlo precizne alate za bušenje sitnih rupa. Naime, na nalazištu su otkopani sitni komadi nakita izrađenih od kosti, školjaka i kamena. Vještinu obrade koštanih sitnih predmeta mogli su primijeniti i na tretiranje zubi.

Budući da su se rupice nalazile u stražnjem dijelu usta i da su bile nevidljive, govori u prilog tome da se zahvat nije vršio u estetske svrhe. Eksperimentalna arheologija bavi se rekonstrukcijom predmeta i tehnika izrade te je prilično napredovala. U nekim je slučajevima moguće do u detalje rekonstruirati radnje i artefakte iz različitih razdoblja ljudske povijesti. 

Daljnjim analizama i rekonstrukcijom postupka ustanovljeno je da su prazubari uklanjali karijes. Rekonstruirali su svrdlo kojim su napravili jednake rupice onima pronađenima na neolitskom nalazištu. Ovakav način uklanjanja karijesa zabilježen je kod afričkih i američkih domorodačkih skupina. Oko svrdla je bila omotana vrpca čiji su krajevi pričvršćeni na krajeve luka. Moglo se rotirati oko 20 puta u sekundi, a opisane rupice mogle su biti gotove za jednu minutu. 


Piše: Marsela Alić

Komentari