Današnji stanovnici Like i okolnih područja možda nisu svjesni da neke tradicije baštine upravo od Japoda. Japodija ne postoji u svijesti Hrvata, ali je ostala u nekim elementima nošnje.
Poznata tradicionalna muška lička kapa na stražnjem dijelu oboda ima našivene duge rese koje padaju do leđa. Danas se, naravno, izrađuju od tkanine. U japodskim grobovima pronađene su brončana oglavlja s metalnim privjescima također na stražnjem dijelu oboda koji sežu do leđa. Razlika je u tome što ličku kapu danas nose isključivo muškarci, a na japodskim je nalazištima ovakvo oglavlje pronađeno samo u ženskim grobovima.
Ukras svečanih ženskih nošnji dalmatinskog zaleđa do danas je ostala vrsta morskog pužića Cypraea moneta, popularno nazvanog kauri pužić. Prišiva se u nizovima ili u obliku rozete na prsni dio ženske nošnje, ali i na pojaseve te vrpce za kosu. Donedavno se smatrao zaštitom od uroka. Ovi su pužići umetani su razne materijale i time tvorili prapovijesni nakit. Japodi su ih umetali u brončani i srebrni nakit. Posebno je lijep nakit s kaurima pronađen kod Otočca.
Mnogi restorani danas nude jela ispod peke kao nešto posebno. Treba naglasiti da su Japodi prvi spravljali hranu ispod peke. U gotovo nepromijenjenu obliku zadržala se do današnjih dana.
Što kažu jezikoslovci o japodskom jeziku?
Na temelju ostataka jezičnog materijala jezikoslovci su zaključili da je japodski jezik pripadao indoeuropskoj grupi jezika. Podsjetimo se da toj grupi pripadaju i latinski i hrvatski. Istražujući korijen riječi došli su mogućih značenja naziva gradina.
Ankus je japodska gradina na današnjem brdu Razvaline, na putu od Senja prema Kninu. Put je vijugav, pa ne čudi da je naziv došao od riječi zavojit.
Ardocij i Epidocij stojali su jedan nasuprot drugog i vjerojatno su se nalazili blizu Perušića. Ar znači niži, a epi znači blizak i iza. Očito je postojao neki Docij kod kojeg su se nalazili Ardocij i Epidocij.
Anvendon je odmorište na putu. a-/an- znači blizu, pokraj, a u albanskom danas riječ vënt, -ndi još uvijek znači obitavalište. Dakle, Anvendon je mjesto blizu naselja. Nalazi se kod Brloga. Hrvati su vjerojatno preveli staro ime na hrvatski jer nastavak -log znači stanište.
Arupij je lokalitet Široka Kula. Indoeuropska riječ rup znači litica. An ili a znače blizu, pokraj. Ova se gradina nalazi na strmini brda Vitalj kod Prozora.
Metul je bio glavni grad Japodije kraj Čakovca blizu Josipdola. Korijen met možda znači između, što bi malo smisla jer se dvojna gradina nalazi između vrhova dvaju brda.
Monecij (Brinje) se spominje u antičkim spisima i nalazi se kod Brinja. Njegov korijen upućuje nas na značenje ustrmljen.
Skadar je bilo mjesto na Krbavi i znači okomit, ustrmljen. Slični nazivi su Skadarska gora i Skadrice.
Mrsinj je danas brdo iznad Korenice. Njegov indoeuropski korijen ukazuje nam na močvarno tlo i vjerojatno je povezan s panonskim gradom Marsonijom (danas Slavonski Brod).
Lika je naziv za regiju i rijeku. Obično regija dobije naziv po rijeci, a ne obratno. Neki jezikoslovci smatraju da naziv Lika dolazi od indoeuropskog korijena *leiqu što znači voda i srodan je s latinskim liquidus – tekući.
Neke su riječi ipak preživjela prodore svih naroda posljednjih nekoliko tisućljeća na prostoru nekadašnje Japodije. To su nazivi naseljenih mjesta poput Krmpote, Šugarje, Barlete, Rmanj i Ćiće.
Lički i istarski Vlasi imali su upitnu zamjenicu ći? Sa značenjem što? Tako su nastali nazivi Ćićerišće, Ćićarija, Ćići…
Piše: Marsela Alić
Japodi – drevni lički obrtnici
Japodi – dokaz da Lika ima savršen geografski položaj
Voda i vatra u japodskoj religiji
Bronca, jantar i staklo u životu Japoda
Japodi – modni izričaj brončanodobnih Ličana
