Ivana B. Mažuranić – svjetska slava i preživljavanje

Ivanin suprug Vatroslav bio je vrlo zabrinut zbog njena zdravlja, pa ju je poslao u lječilište na Bled, u Sloveniji. Odmor joj je dobro došao i uskoro počinje pisati roman posvećen nećaku Ristiću.

Jednoga dana boraveći u ljetnikovcu vidjela je maloga postolara kako lovi mačku, a njegov se gazda naljutio i vikao na njega. Tako se rodila ideja o šegrtu Hlapiću. Poslala je rukopis svojoj mami koja je po Zagrebu tražila nakladnika jer Ivana iz Broda nije mogla puno postići.

Svjetska slava i početak kraja

cudnovate-zgode-segrta-hlapicaČudnovate zgode šegrta Hlapića su prvi hrvatski dječji roman. Objavljen je 1913. i postao neočekivano popularan. Kritičari su u ovoj maštovitoj priči hvalili originalnost teme, jednostavnost izraza, slikovite opise. Ovim je romanom ušla u svijet hrvatske književnosti na velika vrata. Ipak, imala je dosta problema s izdavačem zbog brojnih intervencija kojima se protivila. Djelo je prevedeno na oko 40 jezika. Ivana je o Hlapiću napisala:

“Ova se je pripovijetka, kako mi se čini, najviše svidjela i djeci i onima koji kao svjedoci ili kao glasnici čitaoci dijele radosti dječjeg čitanja. Bilo mi je glavno nastojanje da u toj pripovijeci postignem do skrajne granice jednostavnost i bistrinu sloga i jezika kako bi dječji likovi i prizori zaista proizlazili u pravoj dječjoj čistoći i jasnosti.”

Pozitivne kritike pišu čak Antun Gustav Matoš i Antun Branko Šimić. Nakon toga Ivana je postala poznatom hrvatskom spisateljicom. To uopće nije promijenilo njen život. Nije postala umišljena i uobražena, ali je zacijelo utjecalo na sigurnost u odluci da treba pisati.
Ono što je uvelike utjecalo na Ivanin život je Prvi svjetski rat. Strepi za život sina Ive i brata Darka. Ona i kćeri volontiraju kao medicinske sestre u brodskoj bolnici. U pismu kćeri Nadi piše:

„Mislim da sam konačno zakopala u krumpiru i zelju sve moje višje aspiracije…“

3240Ipak pronalazi vremena za pisanje bajki, a inspiraciju crpi u slavenskoj mitologiji. Godine 1916. poslala je Matici hrvatskoj pet priča. Iste godine Matica traži od Ivane da napiše autobiografiju i objavljuje slavne Priče iz davnina, njeno najbolje djelo, kojim postaje priznata i hvaljena književnica u Hrvatskoj.
Inspiraciju je crpila iz bogate slavenske mitologije. Osim visoke umjetničke vrijednosti i prilagođenosti dječjem svijetu, djelo sadrži motive mitološke mudrosti. Likovi su utjelovljenja ljudskih slabosti i vrlina. Njezine priče su svevremenske, a i danas su jedne od naprevođenijih hrvatskih djela. 
Priče iz davnine izdao je 1924. Allen et Unwin pod nazivom Croatian Tales of Long Ago. Taj će nakladnik deset godina kasnije izdati planetarno popularna Tolkienova djela. Engleski su kritičari bili oduševljeni Pričama iz davnine, a novine Daily Dispatch nazivale su Ivanu Hrvatskim Andersenom. Kritičar iz Church Timesa napisao je da Ivanine priče izražavaju etički genij Hrvata koji će očarati ne samo djecu, nego i starijima pružiti pogled u dušu jednog malo poznatog naroda.
Koliko god bio laskav nadimak Hrvatski Andersen, Ivana je ipak pokazala veći spisateljski dar od Andersena. Naime, Andersen je zapisivao postojeće bajke, dok je Ivana u potpunosti izmišljala priče, koristeći se samo likovima iz mitologije koje je često sama oblikovala.
O nastanku priča Ivana piše svome sinu:

“Jedne zimske večeri bio je naš dom, protiv običaja, potpuno tih. Nigdje nikoga, sobe velike, svuda polutama, nastrojenje tajnovito, u pećima oganj. Iz posljednje sobe – velike blagovaone – začuje se ‘kuc kuc’. – ‘Tko je’ upitam. Ništa! Opet: ‘kuc kuc’ – ‘Tko je?’ – i opet ništa. Nekim tajanstvenim strahom stupim u veliku blagovaonu, i najednom: radosni prasak, udarac, mala eksplozija! U velikom kaminu prasnula je na vatri borova cjepanica – na vratašca kamina izlete mi u susret iskrice, kao da je roj zvjezdica, a kad raskrilih ruke da uhvatim taj živi zlatni darak, podigle se one pod visoki strop i… nije ih više bilo. Čitala sam u ono doba Afanasjeva “Vozzrijenija drevnih Slavjan na prirodu” – padoše mi u taj tren na pamet ‘Domaći’. I tako onaj roj iskrica – zvjezdica ipak bi uhvaćen i to u “Šumi Striborovoj” – i ona nastade upravo uslijed njih. Iza ove priče nastadoše ostale, njih još 7, dakle su i one kao i “Šuma Striborova” izletjele kao i iskre s ognjišta jednog drevnog slavenskog doma.”

Propast države i obitelji

brlic-mazuranic_title_cro_talesRatne 1917., kad je njena najstarija kći imala već 24 godine, Ivana je rodila peto dijete, kćer Nedjeljku. Dok je 1918. donijela veselje zbog kraja rata u kojem nitko od članova obitelji nije poginuo, već sljedeća godina potresa obitelj. Naime, te godine Ivana ostaje bez majke, njezina duhovnog oslonca. U kući je ostala sama s malim djetetom jer su se kćeri poudavale. Država se raspala, vladalo je bezakonje, a lopovi su vrebali na svakom koraku. Sin Ivo je otišao studirati i raditi u Zagreb. Bio je rasipnik i kockar te stalno posuđivao novac od roditelja da plati dugove. Na kraju su morali staviti kuću pod hipoteku kako bi Ivo mogao otplaćivati dugove.

Potom je napisala knjigu crtica Knjiga omladini, koja je izašla u vlastitoj nakladi (1923.). Umjesto da uživa u slavi i slobodnom vremenu, Ivana mora razmišljati kako preživjeti i sačuvati gospodarstvo. Vatroslav se teško razbolio i umro, a obitelj je zapala u financijske problem. Budući da se nije smjela zaposliti, nije imala prihoda. Ivana je morala zasukati rukave. Počinje iznajmljivati sve prostorije u vlasništvu, okopava vrt, sadi, uzgaja i prodaje voće, povrće i cvijeće. Brine za domaće životinje i pravi mliječne i suhomesnate proizvode. Proizvodi vino i zimnicu, istrebljuje glodavce… Koliko god se trudila spasiti gospodarstvo od propadanja, novca je sve manje.

Između 1923. i 1928. umrlo je dosta članova obitelji, i djece i odraslih, a među njima i otac Vladimir (1928.). To ju je prilično jako pogodilo i uzrokovalo povratak bolesti. Međutim, 1924. najpoznatija hrvatska spisateljica doživljava svjetski uspjeh! Njezina su djela objavljena na engleskom jeziku u Londonu i New Yorku. Za njena života Šegrt Hlapić i Priče iz davnina prevest će se na sve važnije svjetske jezike. Ivana, koju neki i danas omalovažavaju kao “samo” dječju spisateljicu, postala je najprevođenija među hrvatskim književnicima.

Piše: Marsela Alić

Kako je izgledalo djetinjstvo Ivane B. Mažuranić?

Ivana B. Mažuranić – gradska djevojka na seoskom gospodarstvu

Ivana B. Mažuranić – svjetska slava i preživljavanje

Ivana Brlić Mažuranić – “Ja nisam bolesna”

Komentari