Duga povijest dugih noktiju u Kineza

Kinezi imaju neobičnu povijesti dugih noktiju. Ona je sastavni dio kineske kulture i danas. Ako posjetite tu najnapučeniju zemlju na svijetu, uočit ćete i da velik broj muškaraca njeguje duge nokte. Započnete li razgovor zašto ih puštaju iznenadit ćete se iskrenošću odgovora, a to je da nokti pokazuju društveni status. “Zagrebete” li dublje ispod površine uočit ćete da takvo razmišljanje imaju oni koji su tek prešli iz nižeg u viši društveni sloj, pa žele na sve načine raskinuti vezu s prošlim razdobljem.

Ima se, može se

Kinezi su započeli puštati duže nokte u vrijeme Istočne Dinastije Chou, konkretno u njezinom podrazdoblju, nazvanom, Razdobljem zaraćenih država, koje je trajalo od 475. -221. pr. Kr. No, pozornost noktima počeli su usmjeravati još za ranije Zapadne dinastije Chou (1046.-771. pr. Kr.), kada su nokte počeli polirati, a zatim ukrašavati zlatnim i srebrnim “šljokicama”. Simbolom bogatstva nokti postaju tek u vrijeme dinastije Ming (1368. -1644.). Filozofija Kineza bila je takva da je izjednačavala nokte s bogatstvom, jer dugi nokti traže odličnu situiranost kojom plaćate usluge koje ne možete raditi zbog dužine svojih noktića, drugim riječima vaši nokti prešutno kazuju: “ima se može se”. Kulminacija u dužini noktiju se dogodila za dinastije Quing (1644.-1911). U tom razdoblju dužina noktiju iznosila je između 20 i 25 cm. Nosili su se štitnici za nokte, no ta dužina noktiju ukazivala je da je riječ o osobi koja apsolutno ništa nije morala samostalno raditi. Štitnici su se radili od različitog materijala od metala, školjki, ali i od dragocjenijih materijala, a mogli su se nositi na jednoj ili obje ruke. Uz dragocjene materijale dodavali su se dodatni ukrasi od dragog kamenja i bisera.

Marija Antoaneta Istoka


Posebnu opsjednutost noktima pokazivala je carica udovica Cixi, koja je u osnovi bila niže rangirana konkubina, no koja je caru podarila jedinog sina, što je omogućilo njezino kasnije uzdizanje Smatra se posljednjom vladaricom Kine, za čije je vladavine došlo do propadanja zemlje. Ovu su caricu zbog razmaženosti znali nazivati Marijom Antoanetom Istoka. Imala je nokte duge 20 cm i bojila ih je ružičastim lakom pri čemu je nokte štitila raskošnim štitnicima. Postojali su štitnici zaobljena i šiljasta vrha, pretpostavlja se da su se oni sa zaobljenim rubom korišteni za uvjetno rečeno uređivanje ili pak “kopkanje” nosa.

Caričin odred za manikuru

Carica Cixi je doslovno imala svoj odred za uređivanje noktiju koji je sa sobom uvijek nosio pribor za manikuru. Prije negoli bi carica ustala skuhali bi joj biljni sok ohladili ga na optimalnu temperaturu, pa bi u nju stavljali njezine nokte kako bi se omekšali i bili pogodni za daljnje uređivanje. Ovim se postupkom lakše održavala higijena noktiju kod daljnjeg manikiranja, što je bilo osobito važno kod takve dužine.

“Dragocjeni nokti” posebno čuvani

Carica je svoje odrezane nokte skupljala u kutijicu od žada, a ona je bila čuvana kod njezinog eunuha. On je navodno prodao dio tih noktiju. Nokte su bojile visoke dame, a ta je praksa počela još oko 3000. pr. Kr. Prvi lakovi bili su potpuno prirodnog sastava, dakle nešto što bi većina suvremenih žena voljela isprobati. Sastojali su se od voska, bjelanjka, želatine, boje za povrće i arapske gume. Najpopularnije su bile boje crvenog spektra stvorene od orhideja i latica ruže. Ovi lakovi su njegovali i učvršćivali nokte. U kineskoj tradiciji štitnici su mogli imati različite motive, koji su u Kineza imali svoju simboliku, npr. motiv beskrajnog čvora koji simbolizira dug i bogat život, dok su šišmiš i kovanica bili simboli sreće i bogatstva.

Danas su nokti postali vrlo unosan posao pa se ponuda lakova i dodatnih ukrasa za nokte sve više širi novim asortimanom. Vjerujemo da bi carica Cixi bila sretna da je rođena u ovom vremenu i vjerojatno bi bila vlasnica nekog unosnog posla s noktima, pa bi bila opet “carica” u svom području.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari