Putovanja morima bez blagodati moderne tehnologije bila su u davna vremena izuzetno opasna te se na pučini ginulo u velikom broju. Kako bi si pružili psihičku sigurnost ljudi su na važnim pomorskim lokacijama stvarali svetišta u kojima su provodili određene obrede, a koji su im trebali pružali nadu da će se s putovanja vratiti svojim kućama.
Palagruža i Rt Ploče
Da je riječ o svetištima možemo zaključiti najčešće na osnovu velike količine keramičkog posuđa nađenih na nekom lokalitetu, a s ugrebanim natpisima. Upravo zahvaljujući ovim zapisima znamo kome je neko svetište bilo posvećeno. Koliko je poznato u nas su zasigurno postojala svetišta posvećena Diomedu. Jedno od njih se nalazilo na Palagruži, a drugo na Rtu Ploče gdje je svetište bilo ograđeno i niskim suhozidom. Među nađenim posuđem ovdje najvećim dijelom dominira keramičko posuđe namijenjeno pripremi i ispijanju pića, pa se pretpostavlja da je ono služilo u klasičnom grčkom obredu libacije odnosno prinošenja žrtve ljevanice. Obred libacije se vjerojatno provodio uz izgovaranje molitve, a pretpostavlja se da ga je izvodio najčešće kapetana ili vlasnik broda u ime svoje posade. Osim posuda za piće ovdje su nalažene i posude za jedenje, pa se pretpostavlja da se ovdje donosila hrana, ali ne kaka bi se jela već kao neka vrsta zavjetnog dara.
Zašto baš Diomed?
Vjerojatno se pitate zašto baš Diomed, razlog je vrlo jednostavan jer je on bio povezan sa snažnim vjetrovima, a koji su se vezivali uz Jadran pa je logično da se posezalo za nekom vrstom božanstva koje bi smirilo vjetrove i pomoglo pomorcima u njihovoj sigurnoj plovidbi. Diomed je bio najhrabriji grčki vojskovođa pod Trojom, kralj Arga, koji je pod zidinama Troje ranio Aresa i Afroditu. Međutim kasnije je postao bog.
Antički izvori spominju njegove otoke na Jadranu, ali bez precizne lokacije. Talijani kult Diomeda vežu uz Tremite otočnu skupinu koja se smjestila zapadno od Monte Gargana. Kult Diomeda je definitivno bio prisutan na istočnoj obali Jadrana, a čemu u prilog idu goleme količine keramike nađene na Palagruži i Rtu Ploče.
Piše: Sonja Kirchhoffer
