Dnevnik Anne Frank bio je cenzuriran

Dnevnik mlade djevojke, poznatiji pod imenom Dnevnik Anne Frank, najpoznatije je djelo o nečijem doživljaju o tome kako je bilo živjeti u vrijeme Holokausta. Preveden je na više od 50 jezika (uključujući dva hrvatska izdanja), a postoje i brojne ekranizacije. Izvorno su postojale dvije inačice dnevnika – jednu je Anne napisala za sebe, a drugu je namijenila za tisak, potaknuta izjavom koju je čula na radiju o tome da je povijest nemoguće napisati samo na temelju službenih odluka i dokumenata. Ta inačica nikada nije dovršena jer je Anne Frank u međuvremenu odvedena u logor iz kojeg se nikada nije vratila.
Jedini preživjeli član njezine obitelji, otac Otto, odlučio je udovoljiti želji svoje kćeri i publicirati njezin dnevnik. Za potrebe izdavača morao ga je skratiti pa se stoga odlučio kompilirati dvije inačice dnevnika, a zatim izbaciti ono što je smatrao manje važnim. No, većina izbačenog materijala tiče se sadržaja vezanih uz seksualnu tematiku jer se 1947. takvo što smatralo neprikladnim za ciljanu publiku – mladež. Sveukupno je izbačeno oko 30% teksta.
Puno izdanje tiskano je tek 1995. godine. Između ostalog, ono sadržava opsežne misli o učinku puberteta na autoričino tijelo i njezinim strastima prema drugim osobama istog i suprotnog spola. Osim toga, na vidjelo je izašlo i da je Anne imala loš odnos sa svojom majkom, a i njezini odnosi s ocem i drugim ljudima koji su živjeli u istoj kući nisu uvijek bili idilični. Publiciranje novog izdanja izazvalo je skandal u zemljama u kojima je Dnevnik obvezno štivo učenicima.

Piše: Boris Blažina

Komentari