Mozaik, zabavna slikarska tehnika ukrašavanja podova, zidova, stropova i drugih elemenata, osobito je bila popularna u antičkom svijetu. Koristila se za stvaranje živopisnih prostora, kako u javnim tako i u privatnim građevinama.
Imam mozaik, dakle imam i love!
Mozaici su imali ulogu stvaranja ugodnog, ali i luksuznog interijera, kojim je vlasnik prostora posjetiteljima davao do znanja da je njegova obitelj imućna i da ima odgovarajući položaj ili da njemu teži. Kao što danas elita svoje podove izrađuje od najskupocjenijih materijala, ona antička imala je svoj način iskazivanja statusa. U kućama rimskog
svijeta je, sudeći prema najpoznatijim nalazima iz Kampanije, nađeno mnoštvo zidnih slika. One su bile učestalije od mozaičnih podova, zato što je oslikavanje zidova financijski manje zahtjevno od izrade mozaika. U osnovi ako ste imali mozaike u kući bili ste puni love. U
suvremenom svijetu, rimske zidne slike najčešće zamjenjuju zidni ukrasi poput slika i fotografija, ali njihovo posjedovanje ne znači da ste puni love, osim ako imate djela potpisanih i cijenjenih autora.
Tko ne imitira, ne profitira
Kao i danas, novac je bio važan dio prezentacije u društvu pa su u tom smislu mozaici i zidne slike bile način pokazivanja statusa domaćina, osobito u početku, kad su mozaici bili izuzetno skupocjeni. Tijekom vremena, mozaici su izgubili prvotnu visoku cijenu, pa su si ih mogli priuštiti i imućniji ljudi koji nisu nužno bili pripadnici elite. Kao i u svim drugim stvarima, niži slojevi uvijek se žele povoditi, koliko je to u njihovoj mogućnosti, za elitom – nakon što neka nova stvar postane cjenovno dostupna, taj privilegij preuzimaju i širi slojevi. Ni danas se situacija nije puno promijenila samo su mogućnost imitiranja znatno
veće i mogu se odraditi u puno jeftinijoj varijanti.
Crno-bijeli svijet
Među zabilježenim mozaicima uglavnom prevladavaju crno-bijeli, koji su jeftiniji i jednostavniji od onih u boji, a koji dobrim dijelom datiraju iz razdoblja ranog Carstva. Njihova široka rasprostranjenost bila je dobrim dijelom posljedica mode i bili su ono što ste morali imati. Njihova popularnost vezana je i uz manje zahtjevnu izvedbu u odnosu na višebojne mozaike. No, vrijednost mozaika se treba procjenjivati ne samo na temelju prisutnosti odnosno odsutnosti boje, već i po kvaliteti izvedbe.
Nalazi mozaičkih podova dobrim dijelom su vezani uz gradska središta – u centru su se nalazile javne zgrade koje su uvijek bile bogato dekorirane, no i kuće bogatuna. Sam mozaik ne pokazuje nužno kako se neki prostor upotrebljavao. Njegova prisutnost sugerira da su takvi prostori bili bliže središnjoj liniji rimskog doma, kako bi bili vidljivi širem krugu ljudi a ne samo ukućanima, u skladu s onom što će ti uostalom mozaik ako se s njime ne možeš pohvaliti.
Podigni pogled i divi se!
Povjesničari smatraju da su crno-bijeli mozaici bili ponekada nijemi pokazatelji raskošnih zidova te da su u pojedinim slučajevima trebali preusmjeriti pozornost na njih, odnosno podignuti pogled posjetitelja prema gore. Podaci o freskama znatno su slabije prisutni – ne zato što ih nije bilo, već jednostavno zato što se one, zbog svoje krhkosti, nisu
sačuvale u tolikoj mjeri. Mozaici su svjedočanstvo romanizacije u arheološkom smislu, u
vidu upotrijebljenih materijala i tehnika izrade, ali i same dekoracije prostora. Primjerice, mozaik otkriven na području Cavtata ukrašen je pleternom bordurom, dok se u sredini nalazi biljna dekoracija.
Senzacionalno otkriće u Cavtatu
Na našim prostorima prevladavaju zaštitna istraživanja – ona sustavna izuzetno su rijetka. Zaštitna iskopavanja rezultiraju samo pojedinačnim ostacima, jer je područje istraživanja definirano potrebama građevinskih radova, a ne stvarnim arheološkim željama. To dovodi do djelomičnog uvida u arheološku građu, što otežava donošenje zaključaka o svrsi i karakteru nekog prostora. Primjer jednog takvog nalaza dolazi iz malenog gradića u
Konavlima, smještenog nešto manje od 20 km od Dubrovnika. Za vrijeme nedavno provedenih građevinskih radova vezanih uz izgradnju hotela “Albatros 2” u Cavtatu, nađen je podni mozaik iz rimskog vremena, kada je ovdje postojao grad Epidaur koji je tada
uživao cijenjeni status kolonije rimskih građana, slično kao i puno poznatiji gradovi Salona (Solin) i obližnja Narona (Vid kod Metkovića). Božo Lasić, načelnik općine Konavle, navodi da ima saznanja o tome da su tijekom 70-ih ili početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, kad su ovdje građeni hoteli “Albatros” i “Epidaurus”, pronađeni slični mozaici. Prema toj usmenoj predaji, mozaik je ilegalno zatrpan, ali taj čin nije sankcioniran i postao je svojevrsna urbana legenda. U prilog Epidauru kao velikom gradu ide i činjenica
da je dugogodišnji namjesnik provincije Dalmacije u vrijeme cara Tiberija, Publije Kornelije Dolabela ovdje izgradio akvedukt koji je išao od Vodovađe do Epidaura.
Za razliku od tog potpunog ignoriranja nađenog arheološkog materijala, podatak o nedavnom nalazu na području Cavtata došao je do Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, koji je pokrenuo je postupak zaštite nalazišta. U trenutačnoj situaciji, vlasnici hotela se obavezuju da će ovaj nalaz dobiti svoje posebno mjesto u sklopu budućeg hotelskog kompleksa. Načelnik općine spominje i svojevremeni posjet Cavtatu Arthura Johna Evansa, arheologa slavnog po istraživanju veličanstvene palače u Knososu i minojske kulture. Na ovim području, čuveni znanstvenik pronašao je ostatke kipa posvećenog rimskom vojskovođi i političaru Publiju Korneliju Dolabeli. Navodno je ovaj rimski grad na vrhu moći imao više desetaka tisuća stanovnika, dok je dužina njegova vodovoda iznosila 25 km. Sve navedeno ukazuje na važnost ovog prostora u rimskom svijetu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
