Riječ gozba danas pomalo izlazi iz upotrebe i koristi se izuzetno rijetko, i to kada se nešto obilježava svečanim objedom. U osnovi između gozbi i skupnih pijanki Grka se mogao staviti znak jednakosti, s tim da se tu i dobro jelo. Zanima li vas kako su izgledale te gozbe, vratite se s nama u drevni grčki svijet.
Dva dijela gozbe
Da ste se kojim slučajem rodili u antičkog Grčkoj riječ symposium bi vam bila dobro poznata i često biste ju koristili. U osnovi ona dobrim dijelom podrazumijeva grupnu pijanku, ali muškog svijeta. Gozbe su bile karakteristične za različite društvene slojeve, ali su imale različita obilježja ovisno o sloju koji je priređuje. Gozba se sastojala od dva dijela. Prvi je dio bio usmjeren na hranu, a drugi na piće, što ne znači da se u prvom dijelu nije pilo, kao ni da se u drugom nije jelo.
Higijena prije svega
Gošćenja su se u pravilu uzvraćala, a većina je sudionika donosila svoj udio u jelu i piću. Ipak se događalo da su na gozbe svraćali i nepozvani, odnosno ona kategorija ljudi koja pokušava jesti i piti na tuđi račun. Očito takva kategorija ljudi egzistira u svakom vremenu. Prije večere gosti su se sređivali kako bi došli na objed i pijanku u što boljem izdanju, ali se ipak inzistiralo da robovi uzvanicima prije ulaska u kuću operu noge. Ovaj je čin bio vjerojatno odraz poštovanja prema osobi koja je dolazila na gozbu, ali su tome moguće kumovali i praktični razlozi jer su stari Grci o higijeni i zdravlju vodili poprilično računa.
Važnost iskazana mjestom sjedenje
Po dolasku u blagovaonicu sjedalo se na ležajeve, koji su korišteni istovremeno od većeg broja uzvanika. Raspored sjedenja ovisio je o značaju gosta za domaćina, pa bi važnije osobe bile bliže njemu. Prema mjestu sjedenja osoba je znala koliko je visoko rangirana od strane onoga koji ju je ugošćavao. Robovi su na manjim, prenosivim stolovima donosili hranu. Nakon što bi se uzvanici manje-više udobno smjestili robovi su dolazili do gostiju i uz pomoć vrča s vodom i posude omogućavali im pranje ruku, nakon čega bi svi zajedno jeli iz jedne zajedničke zdjele prstima.
Što se ne pojede, pojesti će psi
Večera je započinjala nekom vrstom aperitiva koji se nije sipao u zasebne čaše već u jednu zajedničku koja bi kružila između uzvanika. Slijedio je objed, a ono što se ne bi pojelo završavalo je na podu gdje bi ostatke jeli psi. Nakon obroka stolovi su se odnosili, i čistio se pod te se ponavljao postupak pranja ruku.
Vrednovanje gozbe prema količini ispijenog vina
Drugi dio gozbe je počinjao prinošenjem žrtve ljevanice bogu Dionizu. Žrtva se sastojala u ispijanju dijela vina i prosipanju ostataka. Ponovno bi se nakon toga u prostoriju unosili stolovi, samo manji od prethodnih sa smokvama, maslinama, orasima, kolačićima odnosno delicijama. Moguće je da se kvaliteta zabave rangirala po količini ispijenog vina, pa je cilj bio goste potaknuti na što veću konzumaciju. Nakon delicija počinjala bi zabava u kojoj se kockom prvo birala glavna osoba pijanke koja je određivala omjer vina i vode u krateru (posudi za miješanje vina), kao i količinu vina koju je svatko morao popiti. Ukoliko se netko odlučio oglušiti na zapovijedi “šefa” pijanke bivao je kažnjen. Bila je to neka maštovita kazna poput skidanja, plesanja i sličnog.
Mizoginija u Grka
Žene nisu mogle sudjelovati u ovim zabavama, barem ne one koje su držale do sebe. Grci su bili prilično neskloni ženskom rodu jer su smatrali da žene nisu dovoljno obrazovane i uopće dostojne da bi u tim zabavama sudjelovale. One su bile isključio sredstvo osiguravanja potomstva, a romantični osjećaji muškaraca bili su rezervirani za pripadnike istog spola. Imućniji domaćini su svojim gostima osiguravali luksuznu zabavu uz svirače, plesače, akrobate, žonglere i slične cirkusante.
Igranje igrica
Gozbe su mogle služiti kao mjesta recitiranja stihova uz liru i instrumentalnu pratnju poput aulosa (puhačkog instrumenta) i siringe (instrument složen od cjevčica trske koje su povezane voskom i poredane po veličini). Osim pjesme i plesa, kao ispijanja vina u velikim količinama igrale su se različite igre poput pantomime u kojoj su se pogađali pojmovi mitološke tematike. Jedna od igara je nalikovala sada već pomalo zaboravljenoj igrici potapanja brodova. Pobjednik je u igrama dobivao nagradu u vidu nezahtjevnih darova (voća, kolača, sitnih predmeta, poljubaca od strane izabrane osobe).
Običan svijet se zabavljao na jeftiniji način bez zabavljača. Ples je bio neizostavni dio gozbe bez obzira da li su na gozbi bili prisutni plaćeni plesači ili su sami plesali uzvanici i njihov domaćin. Ljubav prema plesu temeljila se na grčkom poimanju tijela kao estetski najprivlačnijeg u pokretu. Ples je bio prihvatljiv za muškarce dok su od žena plesale samo one sumnjiva morala.
Grčke su gozbe bile znatno umjerenije i skromnije u odnosu na bakanalije rimskog svijeta, kojima ćemo se pozabaviti u jednom od idućih članaka.
Piše: Sonja Kirchhoffer
