Jugoslavenski Las Vegas – Haludovo 3. dio

Izvor: Ilustrovana politika

Raspad Jugoslavije i početak propasti Haludova

Raspadom Jugoslavije započinje propast Haludova. U ovaj se kompleks nakon izbijanja rata smještaju izbjeglice, a konačnu točku na i, ovom je odmaralištu (resortu) stavila divlja privatizacija koja nije samo karakteristična za Hrvatsku, već se se zbila u svim zemljama u tranziciji, ali s različitim intenzitetom i duljinom trajanja. U Hrvatskoj je taj proces pljačke bio dug, i nismo sigurni je li i danas završio, a što Haludovo najbolje simbolizira. Vjerojatno si postavljate pitanje, zašto je Haludovo tako važno, ponajprije iz ekonomsko-društvenih razloga jer je objekt smješten uz Malinsku te je desetljećima bio izvor prihoda tamošnjih ljudi. I u osamdesetim kada se situacija već debelo promijenila, i dalje je Haludovo poslovalo, doduše s problemima, ali je posla bilo. S početkom propadanja kompleksa građani Malinske počinju graditi svoje apartmane, kako bi popunili prazninu koja je nastala nakon što je Haludovo prestalo s radom. Brojka od danas približno 20.000 apartmana u Malinskoj pokazuje koliko su velike potrebe za smještajnim kapacitetima na tom prostoru. To samo potvrđuje koliko je cijela zajednica, a onda u ostalom i cijela regija i šire, bila i još je u gubicima s prestankom rada ovog kompleksa.
Hotel Haludovo je prvo u 90-im prošlog stoljeća kupila tvrtka Isletta Trading Limited sa sjedištem na Cipru, a do danas se, u vlasničkoj strukturi, izmijenilo više tvrtki registriranih izvan Republike Hrvatske. Jedina konstanta nakon svih promjena i pljačkaških pretvorbi, kojima smo svjedoci, je neulaganje i prepuštanje kompleksa zubu vremena, a koji su ga pretvorili u devastiranu ruševinu bez adekvatnog plana za budućnost.

Izvor: Under Dreamskies

Tenzije između lokalne zajednice i novog vlasnika u porastu!

U samo nekoliko desetljeća Malinska je promijenila svoj identitet od ribarskog naselja do grada duhova, koji dobrim dijelom danas živi samo u tijeku turističke sezone. Trenutačni vlasnik Haludova je ruski trgovac dijamantima armenskog podrijetla Ara Abramyan,  koji je navodno namjeravao na ovom prostoru sagraditi luksuzan hotel zatvorenog tipa. Upravo se u tom naumu stvaranja odmarališta zatvorenog oblika krije problem jer bi to značilo da bi stanovnicima bio zatvoren pristup plaži, a zbog čega je prijedlog investitora naišao na jak otpor. Zbog ovakve situacije trenutačno općina vrši pritisak na državu da taj problem riješi, a investitor je obaviješten da će ukoliko ne počne uskoro gradnja doći do prenamjene prostornog plana, koji će mu onemogućiti gradnju turističkog kompleksa i jednom riječju dodatno zakomplicirati život svima.

Ara Abramyan. Izvor: Facebook

Novi je vlasnik odmah prilikom preuzimanja objekta počeo s rasprodajom imovine što je naišlo, opet na otpor zaposlenika jer oni subjektivno smatraju da je time onemogućeno daljnje funkcioniranje hotela. No, njegovo je funkcioniranje već tada bilo nemoguće. Ovakav zapušteni objekt nagrđuje obalu dok zlata vrijedan prirodni okoliš stoji neiskorišten što šteti apsolutno svima. Koliko nam je poznato Abramyan želi da se riješi pitanje zatvorenog kompleksa, a zauzvrat  nudi izgradnju plaže na drugoj lokaciji, kao i izgradnju novog cestovnog prilaza. Obje strane su tvrdoglave, i ne odustaju od svojih prohtjeva. Bizarnost ove komunističko-kapitalističke zavrzlame, možda najbolje osvjetljava izjava arhitekta, i danas predavača na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Maroja Mrduljaša, koji donosi svoje iskustvo iz djetinjstva provedenog dijelom u Haludovu, a koje ćemo ovdje u cjelosti prenijeti kako bi bolje objasnili problematiku:


Ne zaboravimo da je ovo oduvijek bio javni prostor. Haludovo nije bio zatvoreni kompleks, a to je zapravo bilo glavno mjesto susreta turista koji su dolazili u Haludovo i građana – ljudi bi dolazili iz Rijeke da provedu dan na plaži. Ovdje sam dolazio s roditeljima i svi smo se družili kao jednaki. Niste morali imati novca da biste mogli konzumirati ovu turističku infrastrukturu. Dakle, dođete, uživate u nečemu napravljenom uglavnom za hotel, ali to služi i svima ostalima koji su ovdje došli uživati ​​u moru i suncu.

Mrduljaš je uključio emocije koje su prožete socijalističkim vrijednostima jer je rođen i dobrim dijelom odrastao u socijalističkoj Jugoslaviji. Iz ovih nekoliko rečenica može se iščitati iduće, a to je da većina ljudi, poput spomenutog Mrduljaša, još uvijek gaje u sebi socijalističke vrijednosti, a koje u kapitalizmu više ne vrijede. Nadalje brkanje i ne snalaženje u relacijama različitih političko-gospodarskih sustava pokazuje da on i mnogi drugi još uvijek misle da žive u socijalizmu, a debelo smo “zagazili” u kapitalizam, nažalost, divlji, ali je to činjenično stanje. U socijalizmu smo, uvjetno rečeno, svi bili jednaki, naravno i tada su postojali neki koji su bili jednakiji od ostalih, pa ni tada si nisu svi mogli priuštiti ljetovanje zbog čega je i tada postojala ograničena kategorija privilegiranih. U kapitalizmu vrijediš koliko novca imaš, ili ne vrijediš. U ovom sustavu u kojem smo danas, a što mnogi ne shvaćaju jer se sjećaju prošlih vremena, sve je profit. Da bi nešto mogao koristiti moraš imati novca ili to nešto jednostavno ne možeš koristiti.  Nakada su sunce i more bili dio ponude koja je bila besplatna i dostupna običnom čovjeku, no ono što netko plati, osobio u luksuznoj kategoriji ima pravo i koristiti na način na koji želi, ukoliko to nešto nije u sukobu sa zakonom. Turizam je nakon pola stoljeća znatno otišao naprijed, ili nazad, kako želite, no stanje se promijenilo i sustav u koji smo ušli ništa ne daje besplatno, upravo je ovakva luda mješavina socijalističko-komunističkog projekta izazvala zbunjenost u ljudima koji su navikli na socijalističke načine funkcioniranja i koji su u Guccioneovom stilu vidjeli hibrid koji danas više ne može opstati pa se osjećaju zakinuti jer su se naučili na drugačije, što ovom sukobu daje jednu karikiranu notu. Neovisno što mi mislili o kapitalizmu s ulaskom u taj sustav prihvatili smo i nova pravila igre, ili nismo.

Ima li “porno ruševina” budućnost?

Ovaj je kompleks kojeg danas nazivaju  i “porno ruševinom” prava slika hrvatske tranzicije u kojoj su se pojedinci basnoslovno obogatili dok su drugi opet gotovo toliko osiromašili. S jedne strane imamo fantastičnu lokaciju i prirodne ljepote, a s druge totalnu nebrigu i nezainteresiranost da bi se stvar maknula s mrtve točke. Haludovo je u osnovi preslika Hrvatske u malom. Zanemareni potencijali, uski interesi tzv. elita,  loši politički izbori građana, kao i kratkotrajna razmišljanja doveli su nas do toga gde smo danas, a to je na rub gospodarskog kolapsa i rapidnog smanjivanja broja stanovništva. Ta je pljačka došla do izražaja i u Brodokomercu, doduše manje nego u Haludovu, a koji se odjednom našao u rukama ozloglašenog Josipa Gucića, a takvih je u nas puno previše, te je od nekadašnjeg gospodarskog giganta primorsko goranske regije pretvoren u lanac malih trgovina.
Nakon samo pet desetljeća od izgradnje danas Hotel Palace zjapi prazan, kao velika napuštena ljuštura koja svojom veličinom, ali i okolicom svjedoči o vremenu slave, u kojem je smatran zvijezdom jugoslavenskog turizma.  Danas lokalno stanovništvo se sprema tražiti svoja stara prava, no ono istovremeno pokazuje da ne razumije nova pravila igre u različitim društvenim ustrojstvima pri čemu su političari oćito digli ruke od Haludova, ali i od budemo realni, osiguravanja prava svojim građanima na dostojanstveni život. Ne promijeni li se situacija Haludovo će se pretvoriti u jedno od odredišta tzv. Mračnog turizma, koji u zadnjih desetljeća bilježi sve veći broj zainteresiranih, pa bi možda Haludovo zbog svog već dugo “njegovanog izgleda” s brojnim grafitima, moglo i dobro proći jer je već kompleks dobio status najfotografiranije ruševine Jadrana. Naime, Mračni turizam je relativno nova grana turizma koja podrazumijeva mjesta na kojima su se dogodile tragedije, a zbog kojih su ti lokaliteti poželjni iz perspektive turista zasićenih standardnim oblicima turizma. Ovaj oblik turizma podrazumijeva obilaske objekata na kojima su se dogodili stravični događaji, a koji podrazumijevaju stradanja u smislu fizičke patnje i smrti. No, tragedija može obuhvatiti i nesreće koje se zbivaju kroz duži vremenski period i koje pogađaju grupe ljudi, odnosno čitave zajednice te sa sobom nose gubitak egzistencije, a kroz to kumulativno smanjenje kvalitete života, bolesti i druge grozote. Haludovo je lokacija koja sadržava sve ove segmente te može bez problema naći svoje mjesto u mračnom itineraru.

Za one koji ne znaju Haludovo je 1990. bilo mjesto izrade prvog Ustava Republike Hrvatske, kojega su izradili Vladimir Šeks i ostala pravna ekipa. Završit ćemo ovaj pregled povijesti Haludova s citatom samog Guccionea, koji u svom govoru, jednom prigodom, rekao da njegova namjera nije bila prodati Hollywood Jugoslaviji nego prodati Jugoslaviju svijetu. On je svoj dio pogodbe ispunio, no što je s drugom stranom upitno je. Preostaje nam da i dalje čekamo i vidimo hoće li s druge strane biti uopće odgovora.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari