Hitlerov život je već desetljećima pod povećalom medija, i malo je toga ostalo skriveno od javnosti. Ipak, većina poznatih podataka se odnosi na razdoblje kada je ušao u politiku, dok su ranije faze njegova života slabije poznate. Hitler je s 18 godina došao u Beč, kako bi postao umjetnikom. Beč je slovio za grad umjetnika po kojem se rado prešetavala tadašnja elita. No, malo tko zna da je Hitler u jednom razdoblju svog života završio na ulici. Kasnije je taj period života nazvao “najsurovijim i najtužnijim u svom životu”. Upravo u tom periodu generirao se njegov animozitet prema Židovima.
Poput sove
Krenimo od njegova dolaska u Beč. U metropolu je stigao s prijateljem iz rodnog grada Linza, Augustom Kubizekom s kojim je počeo svoj život u Beču. Stanovali su u ulici Stumpergasse 31, blizu željezničke stanice Westbahnhof. August je ostavio dosta podataka o Hitlerovoj osobnosti, kazujući da je bio poput sove koja živi noću, a spava danju. Kada nije spavao, Kubizek navodi se da se skitao po gradu, a potom bi posjećivao atraktivna gradska događanja poput kazališta i opere. Nije imao posao jer ga uobičajeni poslovi nisu ispunjavali. Odijevao se kao umjetnik kada bi se kretao u društvu svojih prijatelja, no kada bi izlazio na hoh mjesta promijenio bi imidž u gradskog kicoša. Kubizek se kasnije prisjećao da je znao imati užasne izljeve bijesa, kao i da nije pokazivo interes za žene. Opisuje ga kao entuzijasta koji bi se brzo zapalio za nešto i krenuo u tom smjeru, a zatim bi ta vatra u njemu splasnula i usmjerila ga na nešto drugo. Tako je primjerice počeo skladati operu, redizajnirati Beč, ali ništa od toga nije dovršio. Dva puta je pokušao upisati Akademiju likovnih umjetnosti na Schillerplatzu, no njegovi crteži su ocijenjeni prilikom drugog pokušaja toliko lošim da nije dobio pravo izlaska na prijemni. Hitler je tu doživio golemo razočarenje dok je njegov prijatelj Kubizek bez problema upisao Bečki konzervatorij gdje je kasnije uspješno studirao glazbu.
Razlaz s prijateljem, deložacija i gradsko sklonište
Tijekom 1908. Kubizek je napustio Beč radi vojne obuke, no kada se nakon dva mjeseca vratio, zatekao je prazan stan. Hitler se iselio bez ikakvog oproštaja od prijatelja i razmjene adresa. U osnovi nije teško razumjeti njegov odlazak jer su mu se financije jako “stanjile” i morao je potražiti skromniji smještaj, a uz to mu je bilo neugodno priznati prijatelju da nije uspio upisati Akademiju likovnih umjetnosti. Nakon toga se selio s jednog na drugo mjesto. Prije nego je završio na ulici, deložiran je iz jednog od stanova. Nakon toga čini se da je boravio na ulici od rujna do prosinca 1909. godine.
Od skloništa do hostela
Bez perspektive potražio je smještaj u gradskom skloništu u Meidlingu, koje se nalazilo na kraju tadašnjeg grada, u pozadini groblja Meidlinger, gdje su najsiromašniji građani bili skriveni od pogleda. Tu je povremeno spavao dok se hranio u pučkoj kuhinji koju su vodile časne sestre. Ovdje se sprijateljio s kolegom u nevolji Reinholdom Hanishom, koji je primijetio da je Hitler loš prosjak i trgovac, ali je uočio da zna slikati pa su se njih dvojica udružila. U tom je timu Hitler slikao, a Hanish je prodavao slike. Hitlerove slike su najčeše pradoksalno kupovali židovski trgovci, a služile su za dekoraciju njihovih trgovina i izloga. Tako su uspjeli doći do sredstava, što im je omogućilo da se maknu u bolji smještaj, a to je bio hostel za samce Männerheim. Hostel se nalazio na adresi Meldemannstraße 27, i u njega su se obojica preselila početkom 1910. Posao je bio dosta uspješan, no između Hitlera i Hanisha došlo je vrlo brzo do sukoba jer je Hanish navodno prevario Hitlera zbog čega je slučaj završio i na sudu. Nakon toga Hitler se odlučio na samostalnu prodaju slika bez posrednika.
Gutanje knjiga
Kasnije je Hanish opisao Hitlera kao hirovitog i nediscipliniranog što je, smatra se navelo Hitlera da ga da kasnije pogubiti, no za to nema sigurnih dokaza. Prema službenom izvješću umro je od srčanog zastoja u zatvoru, no svakako je Hitler kumovao njegovom zatvaranju. Dok je Hitler živio u hostelu neprestano je čitao, zanimala ga je filozofija i mitologija, a tu je očito iskovao svoju ideologiju nacizma. Suočavanje sa siromaštvom duboko je utjecalo na Hitlera te je ovaj dio svog života opisao kao razdoblje osobnog rasta. U hostelu je boravio od početka 1910. do proljeća 1913. godine.
Interes za politiku koji nije splasnuo
U 21- godini se zainteresirao za politiku te se upustio u proučavanje političkih stranaka i aktivno sudjelovanje na raznim skupovima. Uzor mu je bio antisemitski gradonačelnik Beča Karl Luger koji je u središte svoje politike stavio židovsko pitanje, čime je dobio veliku popularnost, a isto je kasnije učinio i Hitler. U ono vrijeme antisemitizam je u Beču bio raširen među srednjim slojem, a sam je Hitler pod utjecajem Lugera i uopće “klime” u metropoli počeo razmišljati u tom smjeru. No, istovremeno se družio sa Židovima u hostelu, a s nekima je bio u bliskim odnosima. Prema Hitlerovim zabilješkama saznajemo da je počeo tada Židove proučavati i u fizičkom smislu, te ih je pomno promatrao na ulicama Beča, gdje je i zabilježio iduće: “Što sam ih više promatrao to su se oštrije razlikovali u mojim očima od ostatka čovječanstva”. Beč je napustio u 24-oj godini kako bi izbjegao novačenje u austrijskoj vojsci jer naovdno kao rasist nije trpio mješovitu vojsku. Ovo preseljenje u München, i bolje životne uvjete omogućilo mu je nasljedstvo koje je tada dobio s očeve strane.
Iako je Hitler pokušao uništiti dokaze o tom svom ranom razdoblju života u Beču, to mu nije uspjelo jer je ostala sačuvana policijska dokumentacija. Hostel u kojem je živio imao je jednokrevetne sobe, rasvjetu, kao i rani oblik centralnog grijanja. Nije poznato točno u kojoj je sobi hostela boravio, no vjeruje se da je to bilo na trećem ili četvrtom katu jer su tu stanovali mlađi i pokretni ljudi.
Kažu da ljudi koji dosegnu dno se produhovljuju i postaju empatični, no u Hitlera to očito nije bio slučaj, dapače ono što mu se dogodilo pretvorilo ga je čudovište ili ga je samo učvrstilo u već zadanim gabaritima.
Piše: Sonja Kirchhoffer
