Heloti – robovi drevne Sparte

Grčki grad-država Sparta upamćen je prije svega po neustrašivim ratnicima – svi su čuli za junačku smrt 300 Spartanaca u bitki kod Termopila. Spartanci su u mnogočemu odudarali od ostalih Grka, što se očituje i u njihovoj neobičnoj društvenoj hijerarhiji. Na njenom su se vrhu nalazila dva kralja koji su uvijek potjecali iz redova obitelji Agijada i Euripontida. Jedan bi imao apsolutnu vlast tijekom vojnih pohoda, dok bi drugi ostao u gradu i brinuo se za civilne poslove. Vlast kraljeva nadziralo je vijeće pet efora, koji su imali velike ovlasti, uključujući pravo izricanja smrtne kazne.

Spartansko se društvo sastojalo od četiri sloja. Na vrhu su se nalazili spartijati, jedini koji su imali puna politička prava. Činili su mali dio stanovništva (1 – 5 %) te su se bavili isključivo vojnim poslovima i državnom upravom. Drugi sloj činili su perijeci, starosjedioci teritorija pod spartanskom upravom. Nisu imali puna građanska prava, a bavili su se obrtom, trgovinom i vojnim poslovima.

Treći, najbrojniji sloj činili su heloti, odnosno državni robovi. Postoji nekoliko predaja o porijeklu helota, a jedino o čemu se slažu jest da su ih Spartanci u dalekoj prošlosti porobili. Heloti nisu bili privatno vlasništvo pojedinaca, već su dodijeljivani ždrijebom skupa sa zemljištem. Bavili su se poljoprivredom ili drugim fizičkim poslovima, a bili su dužni predati dio plodova rada državi. Imali su pravo na privatno vlasništvo. Vlasnik zemljišta nije imao pravo prodati helota izvan matičnog zemljišta niti ga je smio pogubiti ili pustiti na slobodu. Heloti su imali obvezu služenja u vojsci kao lako pješaštvo, a nakon Peloponeskog rata i kao hopliti (oklopljeni kopljanici). Zabilježene su mnoge pobune helota potaknute teškim životnim uvjetima. Nadalje, spartijati su fizički zlostavljali i ponižavali helote te su čak organizirali kriptije, pohode tijekom kojih su nadzirali i ubijali sumnjive helote, posebno one snažne ili borbenog duha.

Četvrti sloj spartanskog društva bili su neodamodi, oslobođeni heloti. Heloti su mogli steći slobodu odvažnim podvizima u ratu ili ako napravi nešto značajno za dobrobit države. Tada bi dobili osobnu slobodu i pravo da se bave bilo kojim zanimanjem, ali ne i puna građanska prava.

Instituciju helota ukinuli su kraljevi-reformatori Kleomen III. i Nabis u 3. stoljeću pr. Kr.

Piše: Boris Blažina

Komentari