Grad je kompleksna cjelina, a ta se složenost odražava u dvojnosti gradskog prostora unutar kojeg se razlikuju privatni i javni prostori. Javni je prostor samo na prvi pogled dostupan “svima”, dok je privatni prostor pak nedostupan ili “usko” dostupan.
Razlika u vlasničkim odnosima
Spomenuto upućuje na to da bi temeljna razlika između ovih dvaju tipova prostora bila u vlasničkim odnosima u kojima se, s jedne strane, pojavljuje pojedinac, a, s druge, kolektiv. Naime, najveći dio gradskoga prostora u privatnom je vlasništvu, iz čega proizlazi da pojedinac i njegov društveno-imovinski status velikim djelom određuju izgled sredine koju nastanjuju, odnosno da veći broj bogatih pojedinaca na jednome mjestu utječe na raskošniju fizionomiju grada.
Gradski čelnici dužni darovati gradu neki javni objekt
U rimskom razdoblju to je vrijedilo ne samo za izgradnju privatnog već i javnog prostora jer je svaki ugledni Rimljanin pri preuzimanju određene magistratske funkcije, imao obvezu darivanja svoje sredine najčešće nekom gradnjom javne namjene. Naklonost građana mogla se kupovati i neovisno o preuzimanju dužnosti, pa su tako i oni imućni bez ugleda mogli gradu darovati gradnje kako bi si osigurati ugled i poštovanje okoline.
Zakonski propisi “krivi” za sve
Navedeno pokazuje da su uglednici rimskoga svijeta imali mnogo veći utjecaj na izgradnju sredine u kojoj su živjeli od suvremenih moćnika jer su prema zakonskim propisima bili dužni graditi javne gradnje te su na taj način aktivnije sudjelovali u oblikovanju javnog prostora od današnje elite. Današnja elita u gradnjama sudjeluje trošeći proračunski novac, a ne svoj, što je temeljna razlika između javnih gradnji ovih dvaju svjetova.
Kako se pokazati “boljim” od onoga što jesi
Može se očekivati da su brojni darovatelji željeli dati i više od svojih mogućnosti kako bi se iskazali, a tako možda i kompenzirali svoju eventualno nižu društvenu poziciju. Cilj je takvih privatnih investicija u javne objekte osigurati familiji bolje političko pozicioniranje u budućnosti, a u čemu su aktivno sudjelovali svi koji su za to imali mogućnosti. Takav odnos je bitno različit od načina gradnji suvremenog svijeta.
Piše: Sonja Kirchhoffer
