Svi oni koje iole zanima rimska povijest čuli su za triklinij koji se povezuje s blagovanjem, no sam naziv ovog prostora je vezan uz istoimeni trodijelni ležaj, koji je bio uobičajen unutar bogatih rimskih kuća. Najnovija istraživanja pokazuju da su ovu prostoriju pripadnici ondašnjeg bogatog društva koristili najčešće kada su imali goste dok su inače jeli gdje god bi stigli. To znači da je ova prostorija morala biti reprezentativna kako bi se pokazala društvena nadmoć. U tom nadmetanju članova istog rimskog društva bilo je važno zasjeniti onog drugog u raskoši, kako svog triklinija tako i repertoara na gozbi.
Tri čovjeka na jednom ležaju
Ležaj poznat kao triklinij dominirao je ovim prostorom. Ležajevi su izvorno potekli s Bliskog istoka, a, kada su prihvaćeni od strane Grka i Rimljana, odmah dobivaju karakter luksuznih predmeta. Običaj ležanja prvo je prihvatila elita, a zatim i ostali imućan svijet dok niži slojevi nisu mogli ni sanjati o posebnoj prostoriji za objedovanje, a kamoli o ležaju na kojem bi jeli jer je on bio prikladan za one koji su mogli biti služeni. Kod Rimljana se ustalila praksa da je svaki od tri dijela triklinija dijelilo troje ljudi, što znači da ih je za stolom obično bilo devetero. Naravno tu su bili i drugi manje važni gosti i “paraziti” koji su “u svakom loncu htjeli biti poklopac”, no oni su mogli eventualno sjediti na rubu triklinija ili se smjestiti manje udobno na nekom drugom sporednom mjestu.
Više triklinija za različita godišnja doba
Istraživanja Pompeja i Herkulaneja su pokazala da je ovaj prostor u arhitektonskom smislu bio najčešće pravokutnog oblika i da se nalazio u blizini atrija ili pak peristila. Ako ćemo vjerovati izvorima, napose Vitruviju, najbogatiji su imali triklinije za različita godišnja doba. Ovakvi različiti trikliniji su trebali izbjeći vrućine ljeti, a hladnoće zimi odnosno prilagoditi se različitim godišnjim dobima u vremenu bez klima uređaja, a zbog čega su ove prostorije mogle biti smještene u različitim dijelovima doma. Ukoliko je netko imao više triklinija tada je u ugodnim godišnjim dobima, kada nije bilo ni hladno ni vruće za mjesto gozbe izabirao prostoriju koja mu je bila atraktivnija. No nije se trebalo truditi oko svih gostiju podjednako, pa su neki iziskivali više, a neki manje truda.
Kako identificirati triklinij?
Zimski trikliniji su se grijali, a Svetonije tako spominje i požar u jednom od njih. Upravo se grijanje koristi kao jedan od elemenata u identifikaciji ovih prostorija. Osim grijanja važna je i veličina i oblik jer nije u svaku prostoriju mogao stati triklinij, što znači da su ovo bile vrlo velike prostorije. Triklinij kao ležaj se ne javlja odmah i vjeruje se da se u republikanskom periodu prvo koriste stolice s naslonima, a ne ležajevi. Postojali su i vanjski trikliniji koji su omogućavali da se ljeti jede i zabavlja u vanjskom prostoru. Naravno da su ti trikliniji bili drugačiji od triklinija koji su se nalazili u zatvorenom prostoru doma. I dok su ležajevi u unutrašnjosti bili građeni od različitog materijala, u vanjskome prostoru su bili prisutniji masivni zidani ležajevi. Oblik ležajeva može se nekada nazrijeti iz mozaičkih podova koji su često imali oblik slova “T”. Oni koji nisu imali sredstava za triklinije koristili su biklinije dok su se niži slojevi zadovoljavali i stolicama.
Položaj tijekom objeda pokazatelj vašeg statusa
Prilikom ugošćavanja bilo je važno dobro rasporediti goste kako ne bi nastali problemi u komunikaciji osoba koje dijele isti triklinij. Ležaj kojega ste dobili i pozicija na njemu je pokazivala vaše značenje. U sredini je bio stol za hranu, a vjerojatno je da se tijekom obroka koristilo više manjih stolova, čemu u prilog idu i likovni prikazi iz rimskih kuća. Loše organizirano sjedenje moglo je uzrokovati nesuglasice jer je osoba višeg statusa i ugleda morala dobiti prestižnije mjesto, a u suprotnom, gozba je mogla završiti potpunim fijaskom. Prilikom uređenja ove prostorije vodilo se računa da budu dekorirane dijelovi koji su vidljivi s ležajeva, pri čemu se najviše pozornosti posvećivalo najvažnijem gostu koji je morao imati najbolji pogled. U organizaciji ovog prostora bilo je važno osigurati i odgovarajuće osvjetljenje, pa su ljetni trikliniji dobivali prirodno osvjetljenje koje se potkraj dana moglo pojačati dok su zimski morali zbog kratkoće dana imati u startu osiguranu umjetnu rasvjetu.
Dekoracija ovog prostora
Najveći broj analiziranih triklinija imao je i zidnu i podnu dekoraciju. U njima su nađeni različiti ostaci namještaja (npr. ormara, polica) i sitnih predmeta (npr. posuđe, utilitarni nalazi, luksuzni nalazi) koji pokazuju različitu upotrebu ovog prostora, a koja pokriva raznolik spektar namjena. Vidljivo je da se ove prostorije koriste i kao skladišni prostori odnosno da su imali različitu namjenu u različito doba godine, naravno ukoliko ste bili tako bogati da ste imali više ovakvih prostora, a dobro je ukoliko ste imali i jedan.
Upravo rimski trikliniji potvrđuju onu staru “koliko para toliko muzike”. Što ste bili ugledniji to ste imali više važnih gostiju koji su svojim dolaskom potvrđivali vašu važnost, ali i svoju, pa je to bilo recipročno.
Piše: Sonja Kirchhoffer
