Umjetnički paviljon u Zagrebu nikad nije dovršen

Zagreb je krajem 19. stoljeća bio mlad glavni grad Hrvatske. Svega nekoliko desetljeća nakon ujedinjenja Gradeca i Kaptola s okolnim selima u njemu je živjelo oko 40 000 stanovnika. Zagrebački gradski oci uvidjeli su da u glavnom gradu mnogo toga nedostaje te su prionili poslu. Uslijedili su brojni strukturni i infrastrukturni projekti, kojima se i danas dive ne samo Zagrepčani nego i turisti iz cijelog svijeta.

Samo u posljednjem desetljeću 19. stoljeća Zagreb je dobio uspinjaču, botanički vrt, tramvaj na konjsku vuču, glazbeni paviljon, zgradu glavnog željezničkog kolodvora, novi željezni most preko Save. Osnovana je tvornica Franck i Zagrebačka tvornica papira. Izgrađen je srednjoškolski kompleks na Roosveltovom trgu te je prikazan prvi film u Zagrebu. Počela je izgradnja tvornice piva, tramvajske pruge i kanalizacije, a dovršena je sljemenska cesta i palača Prve hrvatske štedionice s Oktogonom. Naš mali, provincijski gradić posjetio je car Franjo Josip 1895. i tom je prigodom otvorena zgrada Hrvatskog narodnog kazališta.

Nedostajao je velik izložbeni prostor. Slavni hrvatski slikar Vlaho Bukovac vidio je odličnu priliku za izgradnju takve zgrade. Naime, u Budimpešti se 1896. održavala milenijska izložba povodom 1000 godina prisutnosti Mađara u Karpatskoj dolini. Bukovac je nagovorio hrvatske umjetnike da postave svoj paviljon u Budimpešti. Predložio je da se čelična konstrukcija tog paviljona nakon milenijske izložbe prenese u Zagreb, te će poslužiti kao temelj za novi izložbeni prostor. Mađari su pristali, a Hrvatski je sabor izdvojio 100 000 forinti za troškove. Hrvatski paviljon u Budimpešti podigla je tvrtka Danubius prema nacrtima mađarskih arhitekata Flórisa Korba i Kálmána Giergla.

Krovna čelična konstrukcija iz Budimpešte postavljena je na trg ispred glavnog željezničkog kolodvora, na Trg Franje Josipa. Tako se, naime, zvao današnji Trg kralja Tomislava. To je bio montažni objekt i jedan od prvih u Europi. No to je bio i početak Umjetničkog paviljona, prve i jedine zgrade u Zagrebu namijenjene isključivo izlaganju i popularizaciji likovnih umjetnosti. Na projektantskom natječaju za dekorativni zidni plašt prošao je arhitektonski atelijer Fellner & Helmer iz Beča. Arhitekti Ferdinand Fellner i Hermann Helmer poznati su po izgradnji nacionalnih kazališta diljem Austro-Ugarske. U samo dvije godine podignut je zagrebački hram umjetnosti. Građevinske radove provelo je zagrebačko projektantsko-građevno poduzeće Hönigsberg & Deutsch pod nadzorom gradskog inženjera Milana Lenucija.

Reprezentativno graditeljsko djelo Umjetnički paviljon svečano je otvoreno 15. prosinca 1898. godine. Prva građevina koju su putnici vidjeli kad bi izašli iz vlaka savršeno se uklopila u Zelenu potkovu. Umjetnički paviljon ujedno je posljednja historicistička građevina tog Lenucijevog niza u centru grada. Povodom otvorenja jednog od najupečatljivijih simbola grada postavljena je izložba Hrvatski salon. U samo tri mjeseca izložbu je pogledalo oko 11 000 posjetitelja. Bila su izložena djela velikih imena hrvatske umjetnosti kraja 19. stoljeća: slikara Vlahe Bukovca, Celestina Medovića, Otona Ivekovića te kipara Roberta Frangeša Mihanovića i Rudolfa Valdeca. Umjetnički paviljon postao je ishodišno mjesto hrvatske moderne kulturne i umjetničke povijesti te je najstariji izložbeni prostor na ovim prostorima. U njemu se postavljane velike izložbe umjetničkoga i kulturnog značaja ne samo za Hrvatsku nego i šire.


Sunčevo svjetlo u izložbeni prostor prodir kroz stakleni krov i prozore. Nedavno je postavljena UV zaštita kako se svjetlost ne bi štetno djelovala na izložbene predmete. Pročelje je ukrašeno bogatom figuralnom plastikom na vrhu je postavljeno poprsje zaštitnice lijepih umjetnosti – grčke božice Atene Partenos. Poprsje pokroviteljice umjetnosti izradio je kipar Ignjat Franz. Arhitekti nisu zaboravili na obilježja grada Zagreba. Na sva četiri pročelja mogu se vidjeti motivi gradskog grba. Od slavnih stranih umjetnika postavljena poprsja Michelangela, Rafaela i Tizina, dok hrvatske predstavljaju Celestin Medović, Julije Klović i Karpat Istranin.

Izvorni nacrti odlično su sačuvani. Na njima su ucrtani elementi koji, nažalost, nikad nisu postavljeni ili su maknuti tijekom razdoblja bauhausa koji nije trpio dekoraciju. Na sjevernom pročelju, primjerice, nikad nisu postavljeni kipovi osam znamenitih Hrvata. Ipak, Umjetnički je paviljon jedna od najljepših i najpoznatijih građevina grada Zagreba.

Piše: Marsela Alić

Komentari