Tarraco – najstariji rimski grad u Španjolskoj

Rimski grad Tarraco osnovan je u vrijeme Drugog punskog rata (218. – 201. pr. Kr.) i izrastao u veliko administrativno i komercijalno središte, kasnije i središte carskog kulta (rimski carevi štovani su kao utjelovljenje božanskog autoriteta rimske države). Danas se na tom mjestu nalazi katalonski grad Tarragona, smješten oko 90 km južno od Barcelone.

Na mjestu rimskog Tarraca izvorno se vjerojatno nalazilo naselje Ibera, skupine naroda neindoeuropskog porijekla koja je trgovala s obližnjim grčkim i feničkim kolonijama. Drugi smatraju da je prvo naselje na tom području bio fenički Tarchon. Kako god bilo, u Rimljani su u vrijeme Drugog punskog rata zauzeli to područje i osnovali svoju koloniju pod vodstvom Publija Kornelija Scipiona, oca poznatog vojskovođe Scipiona Afričkog, i Gneja Kornelija Scipiona Kalva.

U početku je bio isključivo vojno središte, ali u vrijeme cara Augusta izrastao je u najbogatiji grad na sjeveroistoku Pirinejskog poluotoka, poznat po proizvodnji vina i lana te kovanju novca. Rimska vlast opstala je sve do 5. stoljeća, kad su grad zauzeli Vandali.

U gradu je sačuvan velik broj arhitektonski spomenika, koji su 2000. uvršteni na UNESCO-v popis Svjetske kulturne baštine. Važan je i kao jedinstven primjer rimskog grada koji je pomoću umjetnih terasa prilagođen okolnom terenu. Znamenite rimske građevine uključuju:

  • gradske zidine, najstariji poznati primjer rimske obrambene arhitekture na Pirinejskom poluotoku;
  • akvedukt Puente del Diabli (španj. Đavolji most);
  • amfiteatar, kasnije preuređen u baziliku, a zatim u srednjovjekovnu crvku;
  • pogrebni toranj pogrešno pripisan braći Scipion;
  • kamenolom El Mèdol;
  • kolonijalni forum;
  • cirkus (prostor za utrke i svečanosti);
  • hram posvećen carskom kultu;
  • vila Centcelles i ranokršćanski mauzolej;
  • raskošna vila Els Munts;
  • slavoluk iz vremena cara Augusta.

 


Piše: Boris Blažina

Komentari