Termin egzedra (exedra) grčkog je podrijetla i obično se pod njim podrazumijeva niša za sjedenje koja je mogla imati javnu i privatnu namjenu, a slično je i u rimskog svijeta. U privatnim prostorima ovog tipa najčešće je riječ o dubljoj i široj niši smještenoj uz vrtni prostor, a koja je služila za razgovor i primanje manjeg društva.
Javne egzedre
Egzedru spominje slavni rimski arhitekt i graditelj Vitruvije u sklopu javnih prostorija. Prostori javne namjene su uvijek većih dimenzija od privatnih, pa tako, dok govori o prostorima unutar javnih kupališta, spominje ove prostore sa sjedalima na kojima su raspravljali filozofi, govornici i oni koji su se bavili znanošću. Rimski erudit Varon spominje egzedru u sklopu rustičnih vila i navodi da su se ovdje nalazile volijere s pticama, koje su možda imale pragmatičnu namjenu ili su trebale poslužiti stvaranju odgovarajućeg ambijenta.
Kućne prostorije ovog tipa
Egzedra je u privatnim prostorima najčešće podrazumijevala otvorenu prostoriju uz vrt, koja se sa svojim obilježjima mogla usporediti s alom, smještenom u prednjem dijelu doma. Ovi su prostori mogli biti polukružnog ili pravokutnog oblika. U jednom se domu moglo naći više prostorija ovog tipa, što je velikim dijelom slučaj i s drugim tipovima prostorija. U pompejanskoj Casa del Menandro evidentirano ih je čak pet. No unatoč tomu što se negdje takvi prostori pojavljuju u većem broju u nekim kućama potpuno nedostaju (npr. Pompejanskoj Casa del Sacello Iliaco). Egzedre u kampanijskim kućama se zbog nedostatka nalaza smatraju uglavnom praznim prostorima. Vjerojatno je da su one služile kao prostor za produžetak aktivnosti koje su se odigravale na trjemovima vrtnih prostora.
Nedostatak nalaza kada su ove prostorije u pitanju možda se može povezati s namjenom koja im se najčešće pripisuje, a drugim dijelom razlog tome može ležati i u promjenama koje su se zbile u gradu nakon katastrofalnog potresa, a čije su posljedice bile evidentne još 79. godine.
Piše: Sonja Kirchhoffer
