Palača Vojković – vrhunac zagrebačkog baroka

Palača Vojković, punim imenom Palača Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch, dovršena je 1764. i djelo je nepoznatog majstora. Nalazi se na adresi Matoševa 9 na zagrebačkom Gornjem gradu. Od 1991. tamo je smješten Hrvatski povijesni muzej, institucija nastala spajanjem Povijesnog muzeja Hrvatske i Muzeja revolucije naroda Hrvatske (zadužen za prikupljanje dokumenata iz NOB-a).

Prvi je vlasnik bio grof Sigismund Vojković, čiji je grb vidljiv iznad ulaznih vrata. Palača je kroz godine često mijenjala vlasnike i stanare, što je odraz društvenog i materijalnog stanja velikaških obitelji (vidljivo je i iz njenog punog imena). Bila je jedno od važnih okupljališta hrvatskog visokog društva te su se u njoj često održavale zabave, plesovi i manje predstave. Današnja unutrašnjost Palače potječe iz razdoblja kada su vlasnici bili obitelj Rauch (1871. – 1931.). Nakon toga Palaču je otkupio grad Zagreb te ona postaje sjedište gradonačelnika. Godine 1959. dodijeljena je Povijesnom muzeju Hrvatske.

Sagrađena je u baroknom stilu na temelju triju starijih kuća. Sastoji se od prizemlja i jednog kata te ima snažno plastički istaknut i ukrašen rizalit (dio pročelja koji u cijeloj visini izbija iz zidne mase). Vješto je komponiran i usklađen s korpusom zgrade te predstavlja jednu od najljepših baroknih fasada u Zagrebu. Vrh rizalitnog zabata uzdiže se iznad najviše točke krova. Rasporedom prozora i njihovom postavom na poljima, kao i činjenicom da su prozorska polja rizalita uža od bočnih, postiže se dojam sažimanja prema središtu. U zgradu se ulazi kroz monumentalni portal u sklopu rizalita s čijih se strana nalazi po par stupova. Cijelo pročelje zgrade ukrašeno je pilastrima (plitkim vertikalnim istakama na zidu), a iznad prozora izmjenjuju se trokutaste i lučne nadstrešnice. Na prizemlju su se nekada nalazile stambene prostorije, kuhinje, smočnice, stubišta i prostorije sigurne od vatre, dok su na katu smještene najudobnije i prostranije stambene prostorije povezane sa središnjom salom.

Piše: Boris Blažina

Komentari