Palača Potala – dom dalaj lame na krovu svijeta

“Prvi put kada sam se popeo na krov Palače Potala u Lhasi 1985. doživio sam osjećaj kakav nikad prije ili poslije toga više nisam doživio. Osjećao sam se kao da stupam na krov vlastita bića; na neku dimenziju svijesti koju nikad dotad nisam spoznao.” 

Pico Iyer, britansko-indijski romanopisac

Palača Potala uzdiže se iznad riječne doline i starog grada Lhase u Tibetu, koji je poznat i kao Krov svijeta. Ova veličanstvena građevina nalazi se na vrhu planine Marpo Ri (Crvena planina) na nadmorskoj visini od 3700 metara i danas je simbol grada Lhase i tibetskog budizma. Marpo Ri ima iznimno važno značenje u vjerovanjima lokalnog stanovništva te se smatra jednom od Triju zaštitnica Tibeta. Pod tim nazivom Tibetanci podrazumijevaju planine koje imaju nevjerojatan značaj za njihovu vjeru i kulturu – Marpo Ri, Chokpori i Pongwari. Palača Potala je najpoznatija kao službena rezidencija Dalaj lame, iako on već 57 godina živi u egzilu u Indiji. Na prvi pogled Palača izgleda više poput velebne utvrde nego sakralne građevine. Kako je došlo do toga i zašto je izgrađena upravo na planini Marpo Ri?

Kako je nastala palača na krovu svijeta?

potala3Izgradnja Palače Potala pripisuje se legendarnom ujedinitelju Tibeta, Songtsenu Gampu (Gambu). Songtsen je rođen na prijelazu 6. u 7. stoljeće u Palači Gyama kod Lhase u središnjem Tibetu kao sin lokalnog kralja dinastije Tubo. Slavi ga se kao ujedinitelja tibetanskih država u veliko carstvo te čovjeka koji je u Tibet uveo budizam. Kako bi učvrstio svoju vlast, oženio se s princezom Wencheng iz kineske dinastije Tang i princezom Bhrikuti (Tritsun) iz kraljevske dinastije Nepala. Iz političkih i vojnih pobuna, odlučio je oko 637. izgraditi novu prijestolnicu na planini Marpo Ri. Tako je počela izgradnja izvorne Palače Potala.
Izabrao je to mjesto jer se tamo nalazila sveta špilja (Špilja dharme) u kojoj prema legendi obitava bodisatva Chenrezi, poznat i kao Avalokitešvara. Pojam bodisatva obilježava biće koje je prema mahayanskom budističkom vjerovanju prošlo sve stupnjeve duhovnog razvoja te bi moglo prijeći u nirvanu i postati buda (prosvijećeno biće), ali svojevoljno ostaje u trenutnom stanju kako bi se žrtvovalo za spas živih bića. Chenrezi je utjelovljenje samilosti svih buda i može se prikazati kao pripadnik obaju spolova. Stoga je Palača služila ne samo kao vojno-administrativno središte, već i mjesto za meditaciju.

Palača je smještena na mjestu s kojeg se može nadgledati dolina Lhasa i trgovačke rute između Indije i Kine koje prelaze kroz nju. S visokih kula Palače moglo se lako uočiti ne samo kretanje neprijatelja, već i građana.
Izgrađena je po uzoru na indijsku budističku arhitekturu. Kako je Tibet u idućim stoljećima bio politički izoliran od Indije, u njemu se zatim razvio specifičan stil budističke religijske arhitekture koji je tekao drugačijim smjerom od indijskoga. Palača je opisana kao golemi kompleks od 999 soba „plus jedna na samom vrhu planine.“
Nakon smrti kralja Songstana u Tibetu je došlo do mnogih previranja te je Palača zapuštena, ali je sama lokacija opstala kao mjesto hodočašća i propovijedi. 

Dalaj lama obnavlja Palaču


Fence The Potala Palace Buddha Statues Faith Tibet

Sredinom 17. stoljeća Peti Dalaj lama (pravo ime Lobsang Gyatso) postao je i svjetovni vladar Tibeta. U početku je sjedište Dalaj lamine vlasti bio samostan Drepung, ali već 1645. odlučio je da valja izgraditi novi centar moći iz koje bi mogao upravljati Tibetom. Nova je palača trebala objediniti svjetovnu i duhovnu moć. Novo sjedište Dalaj lame podignuto je na mjestu bivše palače Songtsena Gampe. Prvo je izgrađena tzv. Bijela palača (Potrang Karpo). Peti Dalaj lama umro je 1682., pa su njegovi podređeni redovnici strahovali da će palača ostati nedovršena. Stoga je smrt držana tajnom, a Dalaj lamu je zamijenio dvojnik.
Iduća faza izgradnje počela je 1690., a obuhvaćala je Svetu stupu i tzv. Crvenu palaču (Potrang Marpo) čija je vanjština dovršena 1694. (ukrašavanje interijera potrajalo je još oko 40 godina). Projekt je bio doista monumentalnih razmjera. Prema predaji, na njemu je radilo 7000 radnika te 1500 obrtnika i umjetnika iz svih krajeva Kineskog Carstva, a ukupno je utrošeno nešto više od 66 tona zlata te basnoslovna količina kamena i drva.
Obnovljeni su dijelovi drevne palače iz 7. stoljeća, izgrađen je velik broj novih prostorija, restaurirane su porušene statue Bude te je izrađeno mnogo novih. Sve je ukrašeno raskošnim muralima koji prikazuju događaje iz povijesti Tibeta, prizore vjerske tematike i događaje iz života istaknutih redovnika. Nova zgrada bila je toliko veličanstvena da idućih 300 godina nije bilo značajnijih izmjena u njenoj arhitekturi. Jedino je Trinaesti Dalaj lama 1922. prilikom obnove kompleksa dodao dva kata na Crvenu palaču.

Dalaj lama odlazi u egzil


Kineski su komunisti već 1950., svega godinu dana nakon dolaska na vlast, izvršili invaziju na Tibet i topovima gađali Palaču, nakon čega je Dalaj lama odlučio potražiti utočište u Indiji. 
Broj redovnika u Palači Potali znatno je smanjen, a sama Palača uglavnom je pošteđena razaranja, navodno na osobnu intervenciju komunističkog vođe Zhoua Enlaija. Ipak, uništeni su mnogi vjerski tekstovi i umjetnička djela neizmjerne vrijednosti. Danas je Palača pod upravom kineske vlade, koja je dozvolila povratak manjeg broja redovnika, tj. njihov je broj sveden na minimum potreban za održavanje kompleksa. Otvorena je za turiste i hodočasnike.

Palača na krovu svijeta

dragmarpo-riPotala je jedan od najvećih dvorskih kompleksa na svijetu i jedini koji se nalazi na tolikoj nadmorskoj visini. Do vrha zgrade dolazi se dugim stepenicama, što predstavlja velik napor za one koji nisu navikli na manju količinu kisika na tim visinama. Palača se uzdiže iznad grada Lhase, kojeg nazivaju i Grad Sunca. Potala je prepoznatljiva po bijelim i crvenim zidovima s mnogim uskim prozorima i zlatnim krovovima na kojima se nalaze skulpture u obliku bića makara (morskih čudovišta), koje služe za odljev kišnice.
Građevina je visoka 119 metara, a zauzima površinu od 130.000 kvadratnih metara. Ima više od 1000 prostorija na ukupno 13 katova. Vanjski zidovi debeli su gotovo pet metara pri dnu, a nešto manje pri vrhu. Oni se naizgled stapaju s okolnim liticama, čineći harmoničnu cjelinu – izgleda kao da je planina Marpo Ri dio temelja golemog kompleksa Palače. S brojnih prozora vise raskošne tapiserije, što je element preuzet iz tradicionalne tibetanske stambene arhitekture.

Čitava struktura izgleda kao velika spona između neba i zemlje, što simbolizira njenu dvostruku funkciju kao svjetovno i duhovno središte Tibeta, a prema nekim tumačenjima i spoj tibetske borbe za neovisnost i vjerske borbe za pročišćenjem.
Palača Potala građena je najjednostavnijim konstrukcijskim metodama. U kompleksu nema lukova, pa su potporni stupovi postavljeni vrlo blizu jedan drugome. Pri izgradnji nije upotrebljen niti jedan čavao. Čitav je kompleks izgrađen pomoću nabijene zemlje i jednostavnih kamenih zidova pojačanih bakrom (radi zaštite od potresa). Graditelji su jednostavno naslagali slojeve kamena ili zemlje od najšireg na dnu do najužeg na vrhu. Isti se princip primjenjivao i pri konstrukciji piramida u Egiptu te zigurata u Mezopotamiji.
Jednostavna konstrukcija Palače ne znači da ona nije sofisticirana. Npr. duboki i uski prozori smješteni su uglavnom na južnoj strani Palače, što pogoduje tome da se izbjegne jako ljetno sunce, ali omogućava ulazak sunčevih zraka po zimi, kada je sunce niže na obzoru. Kompleks je izgrađen tako da u sve kutke prodire svjetlo, dok sunčeve zrake koje ulaze kroz visoke prozore ističu čestice prašine koje lebde dugim hodnicima, stvarajući mističnu atmosferu.
U Lhasi su padaline oskudne, što se odrazilo na arhitekturu Palače (ravni krovovi) i aktivnosti u njoj – većina okupljanja, vjerskih obreda i proslava izvodila se u dvorištima. Najveće od njih je dvorište nazvano Deyang Shar, koje se nalazi ispred Palače, a služi kao prostor za izvođenje opera i drugih manifestacija. Na drugoj strani planine Marpo Ri smješten je Bazen Zmajevskog Kralja Zongjolukang, tiho mjesto za meditaciju i kontemplaciju.

Bijela palača

potala_white_palaceDok Crvena palača zauzima središte kompleksa, Bijela mu palača čini krila. U Bijeloj se palači uglavnom nalaze svjetovni dijelovi – uredi, tiskara, stambene prostorije za oko 150 redovnika, škole za obuku tibetskih činovnika i redovnika te rezidencija Dalaj lame. Tamo se nalaze i dijelovi izvorne palače iz 7. stoljeća s vjerskom funkcijom – Svetačka kapelica posvećena bodisatvi Chenreziju i Špilja dharme, mjesto gdje je kralj Songtsen Gampo meditirao i proučavao budističke svete knjige nakon preobraćenja na tu religiju. Špilja dharme pretvorena je u prostoriju, a na njenom se ulazu nalazi natpis „Duboki plodovi na poljima sreće“, što je aluzija na nagrade koje nakon smrti očekuju ljude koji su živjeli čestit život. Bijela palača je zatvorena za posjetitelje, ali oni mogu razgledati četiri alaču spajaju dvije manje građevine žutih zidova. U njima su pohranjeni sveti stjegovi, koje redovnici prilikom novogodišnjeg festivala izvjese na vanjske zidove.

Crvena palača

potala-roter-palastCrvena palača je središnji, duhovni dio kompleksa. Na njenom se vrhu nalazi otvoreno dvorište pravokutnog tlocrta. Oko njega je poredano 35 kapelica i svetišta na nekoliko katova. Posvećene su širokom panteonu tibetanskih buda, bodisatva, svetaca i demona. Jedna od njih sadrži kipić bodisatve Chenrezija obložen draguljima koji je navodno star više od 1000 godina.
Među kapelicama je smješteno osam pozlaćenih drvenih stupa zvonastog oblika, gdje su sahranjena očuvana tijela Petog te od Sedmog do Trinaestog Dalaj lame (tijelo Šestog je netragom nestalo). Najvelebnija od njih jest stupa Petog Dalaj lame. Visoka je 15 metara i optočena zlatom i poludragim kamenjem – naneseno je četiri tone zlata i 18.860 poludragih kamena.
Svaka stupa ima mnogostruko simbolično značenje. Postolja imaju pet strana, koje simboliziraju pet polazišnih točaka u prostoru (istok, zapad, sjever, jug, središte), pet Dyani buda (bude mudrosti, vodiči do prosvijećenosti), pet osjetila, pet unutrašnjih organa, pet prosvijećenosti, pet elemenata (zrak, voda, vatra, zemlja, eter) itd. Iznad postolja uzdiže se 13 koncentričnih krugova koji simboliziraju stupnjeve duhovnog napretka, dok zlatni ukras na vrhu predstavlja Sunce i Mjesec, odnosno mudrost i suosjećanje koji dovode do prosvijećenosti.
Crvena je palača bogato ukrašena reljefima, slikama, draguljima itd. Jedan od najraskošnijih ukrasa je pagoda sastavljena od 200.000 bisera, a vrijedi spomenuti i velik broj murala s prizorima iz života Petog Dalaj lame. Najistaknutiji je onaj koji prikazuje susret Dalaj lame i kineskog cara Shunzhija. U Crvenoj palači nalazi se i dvorana za okupljanje redovnika, četiri manje dvorane za meditaciju, knjižnice s budističkim svetim knjigama (npr. Kangyur u 108 i Tengyur u 225 svezaka; sve su ručno naslikane na drvenim pločicama).

Piše: Boris Blažina

Komentari