Budistički hram Horyu-ji (jap. Hram cvjetajućeg prava) smješten je u gradiću Ikagura u pokrajini Nara na južnom dijelu japanskog otoka Honshu. Jedan je od tzv. Sedam velikih hramova Nanta (Nanto je drugo ime za Naru) koji su izgrađeni po carskoj naredbi od 6. do 8. stoljeća, dakle u razdoblju odmah nakon što je budizam stigao u Japan. Pagoda hrama smatra se najstarijom drvenom građevinom koja je još uvijek stoji. Potječe iz druge polovice 7. stoljeća, ali zapravo nije izvorna pagoda. Hram je izvorno sagrađen 607., ali je 670. teško stradao u požaru nakon što ga je pogodila munja, a zatim je obnovljen.
Izgled hrama odaje utjecaj arhitekture Koreje i Kine (dinastije Istočni Han i Sjeverni Wei). Pagoda se sastoji od pet katova s izbočenim krovovima. Visoka je 32,5 metara, a pokriva površinu od 400 kvadratnih metara. U središtu pagode nalazi se drveni stup koji je prema dendrokronološkoj analizi izrađen iz drva posječenog 594. godine. Na dnu stupa, koji se proteže tri metra ispod površine zemlje, prema predaji je smještena jedna od Budinih kostiju, a oko nje nalaze se četiri skulpture s prizorima iz njegova života, svaka od kojih je usmjerena prema jednoj od četiriju glavnih strana svijeta.
Blizu pagode smještena je i svečana dvorana (jap. kondo), drvena zgrada stara gotovo jednako i kao pagoda. Teško je oštećena u požaru 1949. tako da je danas očuvano svega oko 15 do 20 posto izvorne zgrade (1954. je dovršen veliki restauratorski pothvat). U dvorani su pohranjene budističke umjetnine iz 6. i 7. stoljeća, uključujući (restaurirane) zidne slike, skulpture vjerskih i svjetovnih osoba te oltari. Pokazuju utjecaj korejske, kineske i indijske vjerske umjetnosti.
Ove se umjetnine smatraju nacionalnim blagom Japana, a hramski kompleks u kojem su pohranjene uvršten je 1993. na UNESCO-v popis Svjetske kulturne baštine.
Piše: Boris Blažina
