Veličanstvena palača Knežev dvor u Dubrovniku bila je sjedište vlade i rezidencija kneza, čovjeka s najvišom upravnom funkcijom u državi. Zgrada se prvi put u izvorima spominje 1272. kao utvrđeni kaštel (castellum) iz kojeg se upravljalo gradom. Tijekom idućeg stoljeća izgubila je obrambeni karakter te je pretvorena u reprezentativnu palaču, u izvorima nazivanu palatium ili palazzo maggior. Imala je dva kata s trijemom i kulama. U njemu su smještena najvažnija državna politička tijela – knez, Veliko vijeće, Malo vijeće i Vijeće umoljenih (Senat). Usto su u njoj bili brojni uredi, zatvor i spremište oružja. Svaki knez je obnašao funkciju samo mjesec dana te je cijelo to vrijeme proveo u Dvoru, osim kada je morao izaći po službenoj dužnosti.
Zgrada je pretrpjela veliku štetu prilikom eksplozije barutane 1435. pa je knez jedno vrijeme stanovao u jednoj od općinskih kuća. Prilikom obnove, koja je povjerena arhitektu Onofriju della Cavi, izgrađeno je spremište za žito i preuređena unutrašnjost dvora u kasnogotičkom stilu. Tada je kod ulaza u dvoranu Velikog vijeća izgrađen velik kip sv. Vlaha. Sredinom 15. stoljeća uvedena je tekuća voda i izgrađena fontana. Godine 1463. ponovno je eksplodirala barutana i oštetila zgradu, pa se knez još jednom morao odseliti. Obnovu u gotičko-renesansnom stilu proveli su Juraj Dalmatinac i Salvi di Michele iz Firence. Zgrada je spuštena na samo jedan kat, krov je pokriven crijepom, a južno krilo palače produženo je prema moru sve do gradskih zidina. Godine 1638. u atriju Dvora postavljen je kip Mihi Pracatu, dubrovačkom pomorcu, bankaru i dobrotvoru. Bio je to jedini spomenik građaninu Dubrovnika koji je vlada postavila na nekom javnom mjestu. U drugoj polovici 17. stoljeća nadodani su neki barokni elementi poput reprezentativnog stubišta. Iako se izgled zgrade kroz stoljeća mijenjao, njena funkcija ostala je manje-više ista. Na ulazu zgrade je stajao latinski natpis Obliti privatorum publica curate (Zaboravite privatno i brinite se za javno), čime se podsjećalo na javnu funkciju te zgrade. Ostao je u funkciji sve do ukinuća Dubrovačke Republike 1808. godine.
U 19. i početkom 20. stoljeća došlo je do još preuređenja koje su nažalost narušile povijesno stilsko jedinstvo palače. Dvor je stradao u potresu 1979. i tada je preuređen u muzejski prostor. Danas je u Dvoru smješten kulturno-povijesni odjel Dubrovačkog muzeja, gdje su izloženi portreti znamenitih Dubrovčana (Getaldić, Gundulić, Bošković…), ključevi gradskih vrata, predmeti iz stare gradske ljekarne Domus Christi itd.
Piše: Boris Blažina
