Jedan od najduljih zidova na svijetu nalazi se u Hrvatskoj?

Godine 1334. Dubrovačka je Republika stekla vlast nad poluotokom Pelješcem. Kako bi zaštitili svoj novostečeni posjed – pogotovo unosnu stonsku solanu – od mogućeg nadiranja Osmanlija ili drugih pljačkaša iz južnodalmatinskog zaleđa, Dubrovčani su pokrenuli veliki graditeljski projekt. U 18 mjeseci izgrađen je Veliki zid dug 1200 metara, a u izgradnju je utrošeno 12.000 dukata. Kompleks je tijekom idućih dvjestotinjak proširivan, tako da su se u sklopu Stonskih zidina našle tri tvrđave, 41 kula (10 okruglih i 31 četvrtasta), sedam bastiona, četiri predziđa i jarak ispunjen vodom. U kompleks su uklopljeni i bedemi gradića Stona i Malog Stona. Ukupna dužina obrambenih građevina tako je narasla na oko 7 km. Na projektu su zaposleni domaći graditelji Mihač i župan Bunić, ali i mnogi stranci – Onofrio iz Napulja, Bernardin iz Parme, Olivier iz Francuske te Michelozzo iz Firence. Kasnije su na usavršavanju radili poznati hrvatski graditelji Juraj Dalmatinac i Paskoje Miličević. Izgradnja zidina počela je 1347. i potrajala sve do 1613. godine.

Stonske se zidine u dvostrukom potezu prebacuju preko brda i spajaju sa zidinama Malog Stona na sjeveru, gdje je smještena tvrđava Koruna, koja je dobila ime po tome što sa svojih pet kula nalikuje kruni. Na najvišem vrhu kompleksa smještena je tvrđava Bartolomija, nazvana prema sv. Bartolomeju. Sam grad Ston nalazi se na južnom dijelu kompleksa te je opasan peterokutnim zidinama dugima oko 1 km s polukružnom kulom Podzvizd na vrhu, a gradsku je luku štitila tvrđava Veliki Kaštio.

Zidine su djelomično uništene u razornom potresu 1667., a dio je u 19. i 20. stoljeću uništen i iz „higijenskih razloga“ ili za građevinski materijal, tako da je danas preostalo oko 5,5 km izvornog kompleksa. Devastacija je zaustavljena tek donošenjem Zakona o zaštiti spomenika 1945. godine. Zahvaljujući Društvu prijatelja dubrovačke starine, zidine dobivaju sve atraktivniji izgled. Radovi na sanaciji i restauraciji zidina počeli su 2004., a traju i danas. Zidine su otvorene za posjetitelje 2009., a godišnje privuku gotovo 50.000 posjetitelja.

Piše: Boris Blažina

Komentari