Nakon oslobođenja od turske vlasti 1687. godine Donji Miholjac bio je pod upravom Dvorske komore. Carski dvor rasprodavao je i dijelio velike posjede u Slavoniji i to uglavnom strancima (vojskovođama i zaslužnima u borbi protiv Turaka). Car Karlo VI. darovao je Donji Miholjac i Valpovo 1721. savjetniku bečke Dvorske komore grofu Petru Antunu Hilleprandtu von Prandauu. Budući da je postao vlastelinski grad, Donji Miholjac doživljava društveni i gospodarski razvoj.
Stari dvorac
Udovica Josipa Ignaca Hillepradta von Prandaua, Marija Ana rođ. Pejačević,za svog sina Karla Sigismunda von Prandaua 1818. dala izgraditi dvorac i uz njega podići perivoj u duhu tadašnjeg vremena. Izgrađen je u kasnobaroknom stilu te ima dva salona, četrnaest soba, nekoliko kuhinja i smočnica. U parku oko dvorca sagrađen je i staklenik za tropsko i zimsko bilje.
Nakon smrti posljednjeg muškog nasljednika obitelji Prandau, imanje se dijeli njegovim kćerima. Kći Štefanija dobiva miholjački dio, bogat hrastovim šumama i lovištem te plodnom zemljom. Štefanija se 1852. udala za grofa Đuru Mailatha von Székhelya, mađarskog političara i župana Baranjske županije. Štefanija i Đuro imali su sedmero djece. Nakon što je Đuro ubijen u pljački, čitavo vlastelinstvo vodi Štefanija. Bila je vrlo sposobna te je često organizirala dobrotvorne i humanitarne akcije. Umrla je 1914. godine, a imanje nastavlja voditi sin Ladislav.
Perivoj za užitak i izvoz
Vrtlarija obitelji Prandau bila je jedna od najboljih i najvećih u čitavoj Monarhiji. Perivoj je nastao 1818. godine, bio je osvijetljen te je imao grijane travnjake. U njemu je 1872. izgrađen staklenik za zimsko i tropsko bilje. Obitelj se mogla pohvaliti s čak 103 vrste kamelija. Biljni materijal iz brojnih rasadnika izvozio se u velik broj država.
U perivoju je podignut spomenik u čast austrijskog cara Franje Josipa I. Posjetio je Donji Miholjac tijekom vojnih manevara koji su se održavali od 12. – 14. rujna 1901.godine. Idejni autor bio je akademski kipar Robert Frangeš Mihanović, a spomenik je otkriven 20. kolovoza 1905. u nazočnosti hrvatskog bana Teodora Pejačevića.
Novi dvorac u lovačkom stilu
Ladislav je dao sagraditi novi dvorac u historicističkom stilu, čija je gradnja trajala 1905. – 1914. godine. Bio je to jedan od posljednih dvoraca izgrađenih početkom 20. stoljeća za vrijeme vladavine Austro-Ugarske Monarhije. Projektirao ga je budimpeštanski arhitekt István Möller. Poveznicu između starog i novog dvorca čini dekorativni trijem, povezujući barokni i neoklasicistički dio u jednu cjelinu. U novoj zgradi, površine 44 x 20 metara, nalazi se pedesetak prostorija. Dvorac je imao vodovod, izvor električne struje, centralni sustav za usisavanje prašine te sustav grijanja, koji se sastojao od otvorenih kamina, kalijevih peći i centralnog grijanja. Dvorac je izgrađen na četiri etaže: podrumski prostor, prizemlje, kat i potkrovlje. U prizemlju su bile kancelarije i biblioteka, zimska i ljetna blagovaonica. Uz njih su se nalazile prostorije za zabavu poput glazbene sobe i plesne dvorane. Na prvom katu su bile spavaonice, a u potkrovlju sobe za služinčad.
Klasični oblici
Novi dvorac obiluje terasama i balkonima s prekrasnim ogradama od kovanog željeza. Neke su terase zatvorene balustradama – ukrasnim ogradama sastavljenim od niza međusobno povezanih stupića. Korisna površina iznosi oko 3500 kvadratnih metara. Na novom dvorcu je sagrađeno mnogo kula i mansardnih prozora. Unutrašnjost je ukrašena dekorativnom stolarijom od vrhunske slavonske hrastovine.
Sudbina dvostrukog dvorca
Ladislav Mailath se ženi groficom Ilmom Hadik de Futak 1905. godine u Budimpešti te vodi imanje sve do 1923. godine. Tada je odlučio prodati imanje braći Schlesinger. Budući da su braća bila Židovi, morala su bježati pred njemačkom okupacijom 1941. godine. Dvorac je nacionaliziran i ostaje u državnom vlasništvu do danas. U dvorcu su danas smješteni uredi Općine te Gradsko poglavarstvo i geodetska uprava, zbog čega se unutrašnjost dvorca održava, ali se ne može turistički posjetiti.
ZANIMLJIVOSTI:
| Dvorac je bio ukrašen trofejima s putovanja po Aziji i Africi. |
| Jedan je od najmodernijih i najočuvanijih dvoraca u Hrvatskoj. |
| 12. rujna 1901. imanje je posjetio car Franjo Josip. Grof Ladislav Mailáth obećao mu je da će do sljedećeg posjeta izgraditi dvorac u lovačkom stilu. |
| Dvorac Mailáth-Prandau zapravo se sastoji od dvaju dvoraca međusobno povezanih dekorativnim trijemom. |
| Stari dvorac imao je 14 soba, a novi čak 50 i prostire se na 3500 m2. |
| U perivoju su 1885. izgrađeni oktogonalni paviljon s verandom i kuglana. |
Piše: Marsela Alić
