Dolina Ironbridge – kolijevka industrijske revolucije

Ako na svijetu postoji mjesto za koje bi se moglo reći da je kolijevka moderne industrijske tehnologije, onda je to dolina rijeke Severn u zapadnoj Engleskoj. Tu se početkom 18. stoljeća odvio niz događaja koji je rezultirao razvojem Velike Britanije u prvo industrijsko društvo svijeta, a njegova se tekovina zatim proširildiljem svijeta

Naša priča počinje u malom selu Coalbrookdale u spomenutoj dolini, poznatom po lako dostupnim zalihama ugljena, željezne rudače, vapnenca i gline. Tamo je 1809. usavršena tehnika taljenja željezne rudače pomoću koksa (dotad se to radilo pomoću drvenog ugljena). Zato se taj kraj razvio u središte s mnogo naprednih ljevaonica željeza. Tu su lijevani prvi valjci za prve engleske parne strojeve, napravljene su prve željezne tračnice, prvi željezni most, brod i akvadukt, kao i prva zgrada sa željeznom konstrukcijom. Most, izgrađen 1781. kako bi se povezao Coalbrookdale i obližnji rudarski gradić Madeley, posebno je važan jer je riječ o prvom lučnom mostu od lijevanog željeza na svijetu. Prema njemu je dolina rijeke Severn preimenovana u Dolinu Ironbridge (doslovnoŽeljezni most).

Inženjer Richard Trevithick došao je u Coalbrookdale kako bi se upoznao s lokalnim tehnikama i primijenio ih u izradi prve parne željeznice na svijetu. Prvu polovicu 19. stoljeća obilježilo je određeno nazadovanje industrije željeza u Dolini Ironbridge zbog pojave konkurencije u drugim dijelovima Velike Britanije.

U drugoj polovici 19. stoljeća ova je dolina zahvaljujući izvorima vapnenca i gline postala središte nove industrije – proizvodnje dekorativnih emajliranih pločica. Te su tvornice dobro poslovale sve do 1960-ih, kada su i one zatvorene. Nedugo zatim počela je bujati nova grana ekonomije – turizam. U Dolini Ironbridgea smješten je kompleks 10 muzeja posvećen razdoblju fenomenalnog industrijskog rasta. Kako se industrijska revolucija u ovome kraju nije samo rano razvila, već je i rano zamrla, očuvane su stambene zgrade i pejzaž iz razdoblja prije 150 – 250 godina, koji sami po sebi čine vrijednu baštinu. Godine 1986. Dolina je uvrštena na UNESCO-v popis svjetske kulturne baštine.

Piše: Boris Blažina

Komentari