Dio rimske kuće – skriven za javnost

Fotografija: Screenshot iz filma Pompeii (Pinterest).

Obično kada razmišljamo o rimskoj kući u glavi nam se pojavljuju slike grandioznih prostora, u kojima nikada ne vidimo gdje su ti Rimljani držali svoje stvari i zalihe hrane. U svakom domu, i onom najbogatijem i onom najsiromašnijem, moralo je postojati skladište, samo što su siromašni jedan prostor koristili za raznolike namjene dok su oni drugi imali posebne prostorije za tu svrhu.

Primjer iz antičkog Zadra

Ovi su se prostori mogli nalaziti na raznim lokacijama kako u podrumu tako i u svim ostalim dijelovima kuće. U nekim su se od tih prostora skladištile namirnice. Odličan primjer za to nalazimo u jednoj od zadarskih bogatih rimskih kuća koja se nalazila na jugozapadnom dijelu poluotoka. U pitanju je djelomično sačuvana kuća izduženog oblika sastavljena od više prostorija, koja je nažalost samo dijelom istražena. Jedan istraženi suterenski dio ove kuće pokazuje da se velik broj njenih prostorija koristio za skladištenje, barem u završnoj fazi upotrebe. U jednoj od njih su se čuvale školjke i to u velikim količinama.

“Nevidljive” prostorije

Ono što karakterizira sve ove “nevidljive” prostorije je nedostatak javne funkcije, što znači da one nisu bile dostupne posjetiteljima izvan kruga ukućana. To su one prostorije koje nitko ne vidi i u koje nitko ne ulazi izvan uskog kruga ljudi. U ovu kategoriju ulazile su staje, različite radne prostorije, vjerojatno spavaonice za robove koje su se višestruko koristile i slično. Dakle, u pitanju su prostorije nejedinstvene namjene koje zbog svoje utilitarnosti nisu bile u središtu interesa imućnoga svijeta koji je težio reprezentaciji i zato je o tim prostorijama ostalo malo podataka, osobito onih u literarnim izvorima. U skladu sa svojom nepretencioznom namjenom ti su prostori najčešće bili smješteni izvan središnje osi doma. U njima je rijetko bila prisutna dekoracija, no, nije da nije postojala.


Staje u gradskim kućama

Oprema i obilježja tih prostorija razlikuje se s obzirom na njihovu namjenu. U tim su prostorijama različiti predmeti bili skladišteni najčešće u jednostavne police i ormare. Prostorije ove tipologije dijelom se mogu povezati s prostorima u kojima su više boravili robovi, kao i prostorima u kojima su znale biti smještene i životinje. Staje u gradskim kućama nisu bile neuobičajene, a na primjerima iz Pompeja vidljivo je da je gradska kuća često uključivala i gospodarski segment. Naravno nije da ste tada imali auto, ali ste negdje imali konja kojega ste morali smjestiti, pod uvjetom da ste si ga mogli priuštiti.

Važno je istaknuti da je analiza pompejanskih kuća pokazala da je u spomenutim prostorima suprotno očekivanjima nađeno i dosta luksuznog materijala (npr. srebrnog i brončanog posuđa, kipova). Ovakvi nalazi u utilitarnim prostorima pokazuju da je odnos podređenih i nadređenih unutar nekadašnjeg svijeta bio drugačiji nego se obično misli. Ovdje je očito vladala prije izmiješanost u sklopu koje su se svi koristili cijelim prostorom kuće, naravno u skladu sa svojim potrebama i dužnostima. Možda se prisutnost vrijednih predmeta u prostorijama ovog tipa može objasniti povjerenjem, ali i odgovornošću robova prema vlasnikovoj imovini. Takav je odnos mogao proizlaziti iz međusobne privrženosti, ali i svojevrsne torture, što je ovisilo o samoj osobi vlasnika.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari