Zanima li vas kako je izgledao jedan od prvih gradova svijeta i u kakvim su uvjetima živjeli njegovi stanovnici, zavirite u naš današnji članak i saznajete.
Među prvim urbanim formacijama uz Jerihon uvrštava se i Çatal Höyük. Ovo je naselje bilo znatno veće od Jerihona, a poput njega se smjestilo na povoljnom položaju na području Anadolije. Na njegov razvoj utjecao je velikim dijelom obližnji vulkan Hasan Dig zahvaljujući kojem su tamošnji stanovnici dolazili do opsidijana (vulkanskog stakla), a koji je u to vrijeme bio unosno sredstvo trgovanja.
Neosporna kvaliteta opsidijana
O kvaliteti opsidijana svjedoči i podatak da su u drugoj polovici XX. st. u nekoliko operacija kirurzi upotrebljavali umjesto klasičnih skalpela od čelika ili dijamanata, one izrađene od opsidijana i to prema drevnoj tehnologiji izrade. Usporedba s operativnim zahvatima izvedenim klasičnim putem ukazala je da su operacije izvršene na ovaj način bile preciznije i da su takve rane pacijentima brže zacjeljivale nego kod upotrebe klasičnih instrumenata.
Naselje bez fortifikacija
Ovo naselje nije imalo obrambenog zida, a umjesto toga crtu obrane činile su kuće koje su se nadovezivale jedna na drugu, što je omogućavalo nesmetano širenje naselja, ali je ujedno otežavalo prodiranje neprijatelja. Naselje se datira između 6 500. i 5700. pr. Kr., a nakon toga je napušteno iz nepoznatog razloga. Kuće u ovom naselju su bile pravokutne s visoko postavljenim prozorčićima, što se objašnjava strahom od vanjskih neprijatelja, zvijeri, poplava i sl. U kuće se ulazilo preko krovova zbog čega su stalno u upotrebi bile ljestve. Sve su kuće bile sličnog tlocrta i veličine kao i materijala izrade (ćerpiči, drvo i trska). U pitanju su višeprostorne nastambe s jednom glavnom i dvije sporedne prostorije. Unutar njih osvjetljenje je bilo slabo kao i provjetravanje, ali su zato sve one imale peći za grijanje, a što zajedno s višeprostornošću ukazuje na viši standard življenja.
Interijer kuća
Ravni krovovi su bili rađeni od snopova trske koji su odozgo premazani slojem blata (debelim) dok su odozdo stavljene prostirke kako se trska ne bi trusila u unutrašnjost kuće. Unutar kuća postojale su zemljane platforme koje su činile stolove, krevete i neke druge dijelove “primitivnog” namještaja. Prostori za spavanje su bili prekriveni hasurama. Zidovi su žbukani i dekorirani zidnim slikama, a s obzirom na višeprostornost postojala je određena organizacija prostora u kojoj su se sporedne sobice koristile kao ostave. Glavna se prostorija različito koristila s obzirom na strane svijeta, pa se tako istočni dio koristio za kuhanje i druge dnevne aktivnosti, a zapadni za spavanje i sahranjivanje, kao uostalom i u Jerihonu. Kuće su bile raspoređene oko dvorišta i naselje nije imalo ulice pa su se ljudi kretali, čini se, preko krovova koji su predstavljali neku vrst ondašnjih komunikacija. Tragovi ljestava sačuvali su se u žbuci.
ResearchGate.
Kult lubanje
Glede religioznog aspekta i ovdje je kao i u Jerihonu prisutan kult lubanje čiji začeci sežu u daleku prošlost još u razdoblje paleolitika. Nakon 5.700. pr. Kr. u blizini nastaje novo naselje koje živi još oko 700 godina, a potom se “gasi”. Istraživanja su ukazala da se ovdje štovala Velika božica majka čije podrijetlo se danas veže uz još istočnija područja. O razvijenoj kulturi svjedoče i brojni ostaci umjetnosti i obrta.
Još uvijek se vodi prijepori ovo gradskog karaktera ovog naselja. Naime u naselju nisu nađeni objekti koji bi se tretirali javnima. Međutim, veličina naselja i visok standard življenja išli bi u prilog zajednici koja je bila uspješna u trgovanju, što znači da je bila kadra za organiziranje ove složene poslovne aktivnosti. Osim toga veličina naselja sugerira da je u njemu morala postojati određena uprava. Nepostojanje posebnih objekata za javne funkcije ne znači da se ovi poslovi nisu odvijali, samo je moguće da su se pojedini stambeni prostori multifunkcionalno koristili za privatne i javne upravne poslove.
Piše: Sonja Kirchhoffer
