950 godina Westminsterske opatije

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Davne godine 1065. pobožni engleski kralj Edvard III. Ispovjednik osjećao je da se njegov život približava kraju. Još kao dijete Edvard je bio prognan u Normandiju, ne nadajući se da će se ikada vratiti na rodnu grudu. Kako je na kraju ipak zadobio englesko prijestolje, smatrao je to čudom Božjim te se zavjetovao da će dati izgraditi veličanstvenu opatiju Njemu u slavu.

Westminsterska opatija jedna je od najznamenitijih sakralnih građevina u zapadnoj Europi te je usko povezana s britanskom krunom. Neobično je da, unatoč imenu i značaju, danas više nije ni opatija ni katedrala. Nedavno je proslavljena 950. obljetnica posvećenja opatije koju je na tom mjestu dao sagraditi engleski kralj Edvard III. Ispovjednik.

Podrijetlo Westminsterske opatije

Westminsterska opatija (engl. Westminster Abbey) jedan je od najpoznatijih simbola Ujedinjenog Kraljevstva. Njezino službeno ime je Zborna crkva sv. Petra u Westminsteru. Povijest Opatije seže najranije u 10. st., kada je na mjestu poznatom kao Otok Thorney, u močvari koja je nekada prekrivala područje dviju današnjih ulica – Downing Street i Great College Street – osnovan mali benediktinski samostan. Osnovali su ga engleski kralj Edgar I. Miroljubivi (o. 943. – 975.) i sv. Dunstan (909. – 988.), tadašnji nadbiskup Canterburyja i poznati reformator crkve u Engleskoj. Postoje nedokazane tvrdnje da je na tom mjestu još u 7. st. sagrađena crkvica nakon što se lokalnom ribaru ukazao sv. Petar apostol, zbog čega je stoljećima postojala tradicija donošenja lososa u crkvu, a zabilježena je i još starija priča prema kojoj se tamo prije crkvice nalazio Apolonov hram kojeg su izgradili Rimljani.

Edvard III. gradi prvu opatiju

Osoba koja je od malog samostana napravila monumentalni primjerak srednjovjekovne kršćanske arhitekture bio je pobožni kralj Edvard III. Ispovjednik (o. 1003. – 1066.) koji je kasnije proglašen svecem. Edvard je tijekom 1040-ih uz obalu rijeke Temze dao sagraditi kraljevsku palaču (engl. Palace of Westminster), pa je smatrao prikladnim da se u blizini izgradi opatija dostojna posljednjeg počivališta jednoga kralja. Opatija je samostan kojeg predvodi opat ili opatica i u pravilu ima najmanje 12 redovnika. Prema legendi Edvard se zavjetovao da će hodočastiti u Rim jer je vjerovao da ga je u mladosti Bog spasio od Danaca, zbog kojih je jedno vrijeme bio prisiljen živjeti u progonstvu u Normandiji. Nakon što je došao na prijestolje, namjeravao je ispuniti svoj zavjet, ali mu je Papa dopustio da umjesto toga sagradi opatiju budući da bi njegova odsutnost bila politički opasna za Englesku. Kako god bilo, Edvard je negdje između 1042. i 1052. započeo gradnju Opatije, pri čemu je stara saksonska zgrada obnovljena u normanskoj varijanti romaničkog stila. Opatija je bila poznata kao Westminster jer se nalazila zapadno (engl. west) od srednjovjekovnog Londona, dok je pojam minster izveden iz latinske riječi monasterium (hrv. samostan). Posvećenje Opatije bilo je 28. prosinca 1065. godine na spomendan Nevine dječice, prema biblijskoj priči o pokolju dječaka u Betlehemu po naredbi kralja Heroda, koji se bojao da će ga Isus, nakon što odraste, zbaciti s prijestolja. Crkva je zbog prethodno spomenutog vjerovanja o ukazanju posvećena sv. Petru. Kralj Edvard bio je tada teško bolestan i nije mogao prisustvovati posvećenju, a umro je već 5. siječnja iduće godine. Prema svojoj želji Edvard je pokopan u Westminsterskoj opatiji ispred glavnog oltara. Na Božić iste godine tamo je krunjen Vilim I. Osvajač, što se obično smatra prvom krunidbom u Westminsterskoj opatiji. Izgradnja Opatije dovršena je tek oko 1090.
Moderna gotička građevina, kakvu možemo vidjeti danas, počela se graditi 1245. za vrijeme vladavine engleskog kralja Henrika III., koji je također odredio Westminstersku opatiju kao svoje posljednje počivalište.

Henrik III. obnavlja opatiju u gotičkom stilu

Ta faza izgradnje Opatije završila je tek 1517. godine. Henrikov glavni arhitekt bio je Henry de Reyns, koji je izmijenio većinu prijašnje strukture i redizajnirao ju u anglo-francuskom gotičkom stilu. U Opatiji je tada izgrađeno i svetište posvećeno sv. Edvardu III. Ispovjedniku. U to su vrijeme opat i redovnici Westminstera već bili značajna politička sila u Engleskoj, uvelike zahvaljujući svojoj blizini kraljevskoj palači. Opat je s vremenom postao član gornjeg doma engleskog parlamenta (engl. House of Lords), dok je Opatija upravljala velikim zemljoposjedima diljem kraljevstva.
Iako je osnovni oblik zgrade ostao uglavnom nepromijenjen, vrijedi spomenuti Kapelu Henrika VII. posvećenu Djevici Mariji (engl. Henry VII Lady Chapel), jednu od najpoznatijih primjera britanske arhitekture. Sagrađena je početkom 16. st. na istočnom kraju Opatije (kod svetišta Edvarda III.). Iako je izvorno bila namijenjena kao grobnica za kralja Henrika VI., u njoj su na kraju sahranjeni Henrik VII. i njegova supruga Elizabeta od Yorka. Kapela je poznata po lepezastom svodu s visećim zaglavnim kamenom (engl. pendant fan vault).

Previranja u 16. stoljeću

[one_half][box type=”info” bg=”#” color=”#” border=”#” radius=”0″]“Jednog tmurnog i sumornog dana, baš kakav je i trebao biti, otišao sam posjetiti Westminsterskuopatiju (…) Pred nama su se ukazali Westminsterska opatija, [Londonski] Toranj, zvonik, jedna crkva, pa druga. Tada smo mogli jasno razaznati visoke okrugle dimnjake na vrhovima kuća, koji su pak izgledali kao da sačinjavaju nepregledan broj manjih tornjeva ili zvonika.” Karl Philipp Moritz (1756. – 1793.), njemački pisac i prosvjetitelj[/box][/one_half]Tijekom vladavine kralja Henrika VIII. došlo je do sukoba s Katoličkom crkvom, koja je na kraju rezultirala odcjepljenjem engleske crkve. Kako bi slomio moć katoličke crkve, Henrik je provodio politiku represije nad brojnim samostanima i opatijama u kraljevstvu. Iako je pošteđena fizičkog razaranja, Westminsterska opatija je zatvorena početkom 1540., a zatim preinačena u katedralu pod upravom biskupa. Westminsterska katedrala opstala je samo deset godina, nakon čega ju je ukinula Marija I., kraljica katoličke vjeroispovijesti. Nakon još previranja, građevina je pod kraljicom Elizabetom I. 1559. dobila ulogu koju ima i danas – postala je Zborna crkva sv. Petra na čelu s dekanom koji odgovara izravno vladaru. Jurisdikcija pripada monarhu, a ne biskupiji, što se u engleskom pravnom sustavu naziva Royal Peculiar. Dekan je sve do početka 20. st. bio nadležan za svjetovnu upravu Westminstera, naselja koje se razvilo u okolici Westminsterske opatije i palače, a koje je danas jedna od gradskih četvrti Londona. Elizabeta je u Westminster uvela i 40 učenjaka koji su postali jezgra Westminsterske škole. Zgrada Opatije pretrpjela je oštećenja kada su je tijekom vladavine Olivera Cromwella napali puritanci, ali ju je ponovno zaštitila činjenica da je bila usko povezana s državnim vrhom. Cromwell je pokopan u njoj 1658., ali je svega tri godine nakon toga njegovo tijelo otkopano i obješeno poput kriminalca u selu Tyburn južno od Londona.
Kao jednu zanimljivost povezanu s Opatijom možemo istaknuti da su njeni zapadni tornjevi sa zvonicima dovršeni tek 1745. iako je gradnja započela još u srednjem vijeku. Njihov je konačan izgled dizajnirao Nicholas Hawksmoor, vodeća figura engleske barokne arhitekture.

Opatija danas

Danas nije ostalo gotovo ništa od građevine Edvarda III. Ispovjednika. Preostali su samo polukružni lukovi i golemi potporni stupovi u klaustrima (unutarnje samostansko dvorište) i podrumu (gdje je danas smješten muzej). Jedina poznata slika Opatije iz doba Edvarda sačuvana je na Tapiseriji iz Bayeuxa koja je izrađena krajem 11. st.
Westminsterska opatija i dalje je tradicionalno mjesto krunidbe i ukopa britanskih vladara – svi osim dvojice britanskih monarha (Edvarda V. i Edvarda VIII.) su tamo okrunjeni. Krunidbu tradicionalno obavlja nadbiskup Canterburyja. Svi britanski monarsi do 1760. godine osim Henrika VIII. pokopani su u Opatiji. Kasnije su u Opatiji pokapane i druge istaknute engleske ličnosti, uključujući glumce, znanstvenike, vojnike, pjesnike, umjetnike itd.
Od 1308. britanski monarh tradicionalno sjedi na prijestolju koje je nazvano Kraljevska stolica Edvarda I. (engl. King Edward’s Chair) i smješteno je u Westminsterskoj opatiji. U nju je bio inkorporiran Kamen iz Sconea (engl. Stone of Scone) koji je izvorno korišten pri krunidbi škotskih monarha, a kasnije i britanskih. Kamen iz Sconea danas se čuva u Škotskoj, a u Westminster se donese samo prilikom krunidbe. U Opatiji je upriličeno i 16 kraljevskih vjenčanja. Jedno je od njih bilo vjenčanje princa Williama i Catherine Middleton 29. travnja 2011. godine.
Westminster je poznat i po najvećoj zbirci monumentalnih skulptura u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu i grobovima više od 3000 poznatih Britanaca. Možda je najpoznatiji tzv. grob nepoznatog ratnika (engl. Unknown Warrior) koji je postao mjesto hodočašća. Različiti važni događaji obilježavaju se u Opatiji, uključujući zahvalnu svečanost povodom pobjede u Bitci za Britaniju 1940., svečano obilježavanje Dana Commonwealtha u ožujku, komemoracije istaknutih povijesnih ličnosti poput Florence Nightingale ili Nelsona Mandele itd.
U podrumu Opatije od 1908. nalazi se muzej s umjetničkim prikazima i vrijednim predmetima vezanim uz živote britanskih monarha i povijest same opatije i njenih redovnika odnosno svećenika.

 Piše: Boris Blažina

Komentari