Ne znamo da li se, i koliko suočavate s razno-raznim zabranama objavljivanja pojedinih fotografija ili tekstova, tobože, zbog nepoćudnog sadržaja. U našem poslu je to dosta često, a najsmješnije je to što su zabrane često licemjerne i u njima se ne dozvoljava prikazivanje povijesnog nasilja, a istovremeno se svuda plasiraju opscene fotografije i najavljuju filmovi više nego nasilnog sadržaja, kao nešto samo po sebi razumljivo. Zbilja smo postali licemjerna civilizacija u sklopu koje se tolerira sve ono što je profitabilno kao dopustivo, a sve ostalo se jednostavno cenzurira. U dananjem članku pozabavit ćemo se jednom takvom licemjernom pričom.
Dušebrižnici iz Tennesseeja
Art Spiegleman je američki ilustrator, najpoznatiji po svom ilustriranom romanu Maus (“Miš”). U ovom je romanu – stripu autor povezao svoju ljubav prema ilustracijama i povijesti u jednu postmodernističku cjelinu. Za svoj je rad nagrađen posebnom Pulitzerovom nagradom 1992. godine, no neki su dušebrižnici inače članovi školskog odbora u jednom okrugu u američkoj saveznoj državi Tennesseei, krajem siječnja 2022. donijeli odluku o njegovoj zabrani. Svoju odluku su obrazložili vulgarnim jezikom Spieglemanova djela, kao i neprimjerenom golotinjom.
Cenzura povijesti holokausta
Roman-strip Maus obilježio je razdoblje između 1980. i 1991. Priča je to o Spiegelmanovim roditeljima koji su preživjeli užase holokausta u nacističkim logorima. U predočavanju tog razdoblja autor se slikovito i duhovito, što jest jest, poslužio antropomorfizacijom životinja pa su miševi postali Židovi, Nijemci mačke, a entički Poljaci svinje. Ilustrator Spiegleman je ostao nemalo iznenađen ovom odlukom odbora koji kaže da je njegov strip-roman neprimjeren za djecu u dobi od trinaest godina. Umjetnik smatra da je ovdje na djelu cenzura povijesti holokausta i kršenje prava vezanih uz slobodu govora, koja se kosi s Prvim amandmanom američkog Ustava.
Trebamo li možda krivotvoriti povijest?
U svom razgovoru s novinarom New York Times-a izjavio je iduće:
Ovo su uznemirujuće ilustracije. Ali znate što? To je uznemirujuća povijest.
Upravo nas je cijela ova situacija podsjetila na onu našu jer se u ovom poslu često susrećemo s cenzurom, kada ona zaista nije potrebna niti prikladna. Ukoliko želite cenzurirati povijest ili nešto drugo, morate postaviti jasna pravila igre. Ovakva problematika otvara pitanje da li bi mi trebali možda krivotvoriti povijest kako bi ona našim dušebrižnicima bila prihvatljiva. Činjenica je da su povijest, kao i često svakodnevica uznemirujući, no to ne znači da je smijemo krivotvoriti ili još gore zanijekati kako bi se dodvorili onima koji nam sude.
Piše: Sonja Kirchhoffer
