Svi znamo za eunuhe i kastrate, no je li vam poznata razlika između njih? Danas ćemo se pozabaviti prvenstveno kastratima, a ne eunusima, pa ako vas zanima devijantna povijest ljudskog roda kroz prizmu kastrata anđeoskog glasa zavirite u naš današnji članak.
Razlika između kastrata i eunuha
Osnovna razlika između eunuha i kastrata je u dobi kastriranja. Kastrati su dječaci koji su bili podvrgnuti ovom bolnom zahvatu prije puberteta dok su eunusi kastrirani najčešće u odrasloj životnoj dobi. Njihove su kastracije obavljane s različitim ciljevima i u različitim okolnostima. Eunusi su prisilno kastrirani dok su kastrirani dječaci imali privolu roditelja. Tako da su okolnosti njihova kastriranja drugačije, no u oba slučaja osobe koje su podvrgnute kastraciji nisu imale puno utjecaja u samom procesu odlučivanja. Cilj kastriranja dječaka je bio da zadrže svoje dječačke glasove koji su mogli proizvoditi visoke tonove poput ženskih. Na povećanje broja kastrata utjecala je ad hoc odluka pape Siksta V., koji je zabranio ženama pojavljivanje na pozornicama diljem Italije, a koja je donesena krajem 16. stoljeća. Nakon toga trebalo je naći zamjenu ženskim glasovima na duge staze. Ovom su se bolesnom praksom željeli stvoriti milozvučni glasovi koji će i dalje zadržati popularnost pozornica.
Kako kastracija utječe na kastrata?
Vjerojatno vas zanima kako kastracija spriječava mutaciju, pa krenimo redom. Kastracija prije nastupanja spolne zrelosti sprečava normalan tijek fiziološkog razvoja i utječe ne samo na glas već i na ostatak tijela. Grkljan se nakon rane kastracije ne razvija na uobičajen način, a glasnice zadržavaju dječju veličinu dok bi u normalnoj fazi razvoja došlo do rasta grkljana i glasnica, pri čemu se glasnice ne samo izdužuju već i dobivaju zadebljana. No kastracija ne utječe samo na jačinu, visinu i boju glasa već i općenito tjelesni razvoj. Tijelo kastrata se razvija na drugačiji način zbog čega udovi kastriranih postaju duži nego što bi to bili u normalnim okolnostima. Osim toga kastracija utječe i na fleksibilnost rebara, koja kastriranima povećava kapacitet pluća i omogućava veći raspon glasovnih sposobnosti.
Kako je stvaranje kastrata postalo pomodno
Kako se čini kastrati su postojali još u Bizantu, a nakon pada Konstantinopola nestaju barem iz poznate povijesti da bi se nekoliko stoljeća kasnije pojavili u Italiji. U Italiji Sikstinska kapela već u 16. stoljeću ima u svom zboru kastrate. Kada je papa Inocent XI. u 17 .stoljeću zabranio ženama da nastupaju na pozornicama u svim katoličkim zemljama potražnja za kastratima je naglo porasla, a moda kastriranja se vrlo brzo proširila europskim tlom.
Kobne kastracije za 20 posto dječaka
Mnoge su kastracije bile kobne jer kako bi se smanjio osjet bola dječaci su često dobivali smrtonosne doze opijuma ili drugih narkotika, ili su pak ubijeni predugim stiskanjem karotidne arterije na vratu. Smatra se da je tijekom ovog postupka umiralo 20 posto dječaka. Najtragičnije je da je samo mali postotak ovih kastriranih dječaka uspio ostvariti uspješne karijere. Postoji i kategorija prirodnih “kastrata” odnosno onih koji zbog genetskih poremečaja pate od manjka testosterona (npr. Klinefelterovo sindrom) i tako nemutiraju.
Samo su rijetki postigli zvjezdani status
S razvojem opere kastrati su dobivali sve više na popularnosti pa je svaka opera da bi bila uspješna morala imati uključenog barem jedno kastrata. Pojedini kastrati postaju super zvijezde svog vremena i zarađuju ogromne honorare. Međutim, samo su rijetki kastrati doživjeli zvjezdani status dok je većina preživljavala. Roditeljima je bilo primamljivo kastrirati svoju djecu jer je crkva kastratima nudila glazbenu obuku, smještaj i hranu, pa su se mnogi na taj način riješili barem jednih gladnih usta za hranjenje. Ukoliko su dječaci bili izvrstan materijal za glazbu, mogli su završiti kao operni pjevači te su postajali slavni, no ukoliko nisu bili dovoljno dobri završavali su u nekoj crkvi Bogu iza nogu. Sve ranije navedeno je bilo relativno dobro, ali postojali su i oni koji nisu mogli zadovoljiti ni niže kriterije u nedođiji te bi bili izbačeni na ulicu gdje su preživljavali od prosjačenja i prostitucije. Smatra se da je u razdoblju 17. i 18. stoljeća, kastrirano oko 4000 dječaka, a vrlo je vjerojatno da je taj broj bio daleko veći.
Zabranjene seksualne igrice iza zatvorenih vrata
Povijest kastrata odnosno pjevača baroknog i klasičnog razdoblja pokazuje što slava znači i što nosi sa sobom. Neki od kastriratnih postali su prave zvijezde baroka, savršena zamjena za pjevačice u opernim izvedbama. Glazbu za kastrate pisala su i velika imena onog vremena poput Hendla i Mozarta. Sami su kastrati sebe smatrali bićima u limbu koja nisu bili ni muškarci ni žene, a kao takvi bili su zanimljivi raskalašenim visokim drustvenim krugovima kao zgođušne seksualne igračke. Mnogi su bogataši oba spola bili spremni platiti velike svote kako bi uživali u zabranjenim igricama s kastratima iza zatvorenih vrata.
Danas postoje samo prirodni “kastrati”
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća donesena je zabrana stvaranja novih kastrata, ovu je odluku donio papa Leon XIII., a ona je omogućio postojećima da svoju službu odrade do kraja. Zadnji kastrat Alessando Moreschi, kojega su nazivali i rimskim anđelom, svoju je karijeru započeo s petnaest godina 1873. godine, a umro je 1922. godine.
The Vintage News.
Danas više nema kastrata no postoje već spomenuti pririodni “kastrati”, a jedan od njih je američki pjevač, pisac i glumac Chris Colfer koji je glumio u TV seriji Glee.
Kastrati su uglavnom bili žrtve svog vremena i želje roditelja da svojoj djeci, a onda naravno i sebi omoguće bolji život. Iako ta praksa iz ove perspektive djeluje okrutno, i danas su djeca često žrtve svojih roditelja i njihovih bolesnih ambicija pri čemu neka djeca uspiju na trnovitom putu slave, ali mnoga završe u paklu droge i prostitucije.
Piše: Sonja Kirchhoffer
